U emisiji “U tuđoj avliji”, tekst je obradila redakcija Sandžak Danas, predstavljen je životni put Sulejmana Sandžaka, uspješnog privrednika iz Turske, čovjeka koji je svojom upornošću, radom i dubokim osjećajem pripadnosti rodnom kraju ostavio snažan trag kako u poslovnom svijetu, tako i među bošnjačkom dijasporom.
Sulejman Sandžak rođen je u selu Džerekare, kod Tutina, na Pešterskoj visoravni. Sa porodicom se 1965. godine, u okviru tadašnjeg sporazuma između Jugoslavije i Turske, najprije preselio u Makedoniju, a potom 1967. godine nastanio u Istanbulu. Kao jedanaestogodišnji dječak suočio se s teškim životnim uslovima. Po cijele dane radio je, pješačeći po šest kilometara do posla i natrag, a školovao se u večernjoj školi.
Već u ranoj mladosti zaposlio se u radionici gdje su se proizvodile baglame, a potom se usmjerio prema zlatarstvu, zanatu koji će obilježiti njegovu profesionalnu karijeru. Šest godina proveo je kao pomoćni radnik u čuvenoj Kapaličaršiji, a potom, stekavši znanje i iskustvo, otvorio je vlastitu radnju. Njegov uspjeh u zlatarstvu trajao je preko četiri decenije, kroz turbulentna vremena, kada su cijene zlata oscilirale, a tržište se mijenjalo, naročito nakon smrti Josipa Broza Tita.
Sulejman se kasnije okrenuo poslovima s nekretninama i energetikom, otvorivši benzinsku pumpu i investirajući u stanogradnju. Iako su vremena bila izazovna, svojom mudrošću i radom uspio je steći značajan kapital. Danas posjeduje više stambenih jedinica u Istanbulu, gdje se kvadrat stana prodaje po cijeni od 2.500 do 3.000 eura, a kupci su većinom Turci, uz prisustvo i naših ljudi s Balkana.
Ipak, ono na šta je Sulejman Sandžak posebno ponosan jeste njegov doprinos zajednici. Zajedno s prijateljima izgradio je školu u Turskoj, koju je za dvadeset godina pohađalo oko 60.000 učenika. Škola je postala simbol zahvalnosti zemlji koja im je pružila utočište i priliku za novi život. Osim toga, Sulejman je jedan od osnivača udruženja “Bosna-Sandžak” u Bajrampaši, koje danas okuplja preko 50.000 Bošnjaka. Udruženje se bavi očuvanjem kulture, organizacijom stipendija, humanitarnom pomoći i jačanjem veza među Bošnjacima u dijaspori.
Prisjećajući se vremena kada su osnovali udruženje, Sulejman ističe da tada Turci nisu znali ko su Bošnjaci. Tek nakon početka rata u Bosni i otkrivanjem brojnih džamija u Sandžaku i Bosni, svijest o bošnjačkom identitetu u Turskoj se promijenila. Danas udruženje raspolaže sa 2.500 kvadratnih metara prostora, ima više od 650 stipendista i svake godine pomaže stotinama porodica.
Iako mu je Istanbul drugi dom, Sulejman Sandžak ne zaboravlja svoje korijene. Svake godine, barem dva puta, posjećuje Tutin i Sarajevo, gdje posjeduje nekretnine. Njegova najveća želja ostaje jačanje odnosa između Turske, Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Smatra da jaka Turska znači i snažniju Bosnu, a pozitivne ekonomske i političke veze među ovim zemljama vidi kao ključ za sigurnu budućnost bošnjačkog naroda.
Na kraju razgovora, Sulejman poručuje svim Bošnjacima u dijaspori da njeguju zajedništvo, ne zaboravljaju svoje porijeklo, čuvaju tradiciju i podstiču mlade na osnivanje porodica i očuvanje identiteta. Njegova životna priča, protkana mukotrpnim radom i ljubavlju prema domovini, primjer je kako korijeni, gdje god živjeli, ostaju trajno usađeni u srcu. POgledajte tv prilog ispod teksta.