Na Pešterskoj visoravni, u malom, gotovo napuštenom selu Ugao, sačuvale su se priče koje svjedoče o nekadašnjem životu, običajima i tradicijama koje polako blijede iz sjećanja. TV ekipa Sandžak televizije posjetila je jednu od najstarijih stanovnica ovog sela, čija svjedočanstva pružaju dragocjen uvid u prošlost.
Život na Pešteri nekada nije bio lahak, ali je bio pun poštovanja i međuljudske povezanosti. Sagovornice Sandžak televizije prisjeća se teških vremena kada se živjelo u velikim zajednicama, često pod pritiskom siromaštva i oskudice.
- „Došla sam kao mlada nevjesta u kuću koja nije imala gotovo ništa, ali nije me bilo briga jer sam zavoljela čovjeka s kojim sam dijelila život,“ priča ona emotivno.
U to vrijeme brakovi su se uglavnom sklapali „bježanjem“, ali se i prosidba često prakticirala. „Mene su prosili, ali da su htjeli da troše mnogo novca na svadbu – nisu. To su bila drugačija vremena,“ objašnjava ona uz smijeh. Prisjeća se i svog prvog susreta sa suprugom koji je bio „pomalo uobražen“, ali ga je, kako kaže, odmah zavoljela.
Žene na Pešteri bile su vrijedne i požrtvovane. Svakodnevica je uključivala težak rad: od čuvanja stoke, preko pripremanja hrane poput cicvare, hađimakulja, tarhane i baklava za posebne prilike. Sagovornica otkriva i recept za pravu tradicionalnu cicvaru, koja se pravila od jednakih količina masla i vode, uz neprekidno miješanje dok jelo ne pusti maslo.
S posebnom nostalgijom govori o Bajramima nekada i sada. „Nekad se Bajram poštovao više nego danas. Ljudi su se bolje družili, obilazili, bilo je mnogo više pažnje i poštovanja među komšijama,“ kaže, dodajući da se danas češće grade džamije, ali da ljudskosti, po njenom mišljenju, ima manje.
Govoreći o starim običajima, prisjetila se i običaja ljubljenja ruku starijima, što je bio znak velikog poštovanja, ali priznaje da je život ipak bio pravedniji kad su ljudi imali iskreno poštovanje jedni prema drugima, bez obzira na vjeru i nacionalnost.
„Srbi i muslimani bili su kao jedno. Svi su išli jedni drugima na svadbe, slave, Bajrame. Sve se to izgubilo,“ ističe ona s tugom.
Priče s Pešteri nisu samo uspomene; one su dio kulturne baštine koju treba sačuvati, kako bi se sjećanja starijih generacija prenijela na mlađe i ostala trajno svjedočanstvo života koji polako nestaje.