Žalbeni sud Novog Zelanda u Wellingtonu započeo je petodnevno ročište na kojem razmatra zahtjev Brenton Tarrant, teroriste koji je 2019. godine u napadu na dvije džamije u Christchurchu ubio 51 muslimana, da povuče priznanje krivice koje je dao prije pet godina. Tarrant (35), australijski državljanin i samoproglašeni bijeli supremacist, osuđen je 2020. godine na doživotni zatvor bez mogućnosti uslovnog puštanja, nakon što se izjasnio krivim za terorizam, ubistva i pokušaje ubistava. Bio je to najsmrtonosniji masovni napad u historiji Novi Zelanda.
U žalbi, podnesenoj s višegodišnjim zakašnjenjem, Tarrant sada tvrdi da u trenutku priznanja nije bio psihički stabilan, navodeći da su dugotrajna samica, strogi zatvorski nadzor, izolacija i ograničen kontakt s vanjskim svijetom doveli do „živčanog sloma“ i iracionalnog ponašanja.
Sud razmatra da li su zatvorski uslovi u tom periodu mogli ozbiljno narušiti njegovu sposobnost donošenja odluka i da li je priznanje bilo svjesno i dobrovoljno. Ukoliko tročlano sudsko vijeće prihvati njegov zahtjev, presude bi mogle biti poništene, a predmet vraćen na ponovno suđenje. Njegovi bivši advokati, Shane Tait i Jonathan Hudson, svjedočili su pred sudom da su u ranoj fazi pritvora upozoravali na zatvorske uslove, ali su naglasili da kasnije nisu smatrali da su oni onemogućavali Tarranta da racionalno odlučuje.
Naprotiv, istakli su da je Tarrant svjesno želio priznati krivicu i da mu je bilo posebno važno da bude osuđen i za terorizam.
– Želio je da ga se opisuje kao teroristu – rekao je Hudson, dodajući da je njihov klijent odbio svaku mogućnost da se optužba za terorizam ukloni u zamjenu za priznanje krivice za ubistva.
Advokati su također naveli da su bili uvjereni kako je odluku o priznanju donio zbog ogromne količine dokaza protiv sebe, uključujući videosnimke napada i manifest mržnje koji je sam objavio prije zločina.
Tužilaštvo je tokom unakrsnog ispitivanja naglasilo da je Tarrant imao više prilika da zatraži odgađanje suđenja ili da ukaže na probleme s mentalnim zdravljem, ali to nikada nije učinio. Do sada nijedan svjedok nije potvrdio njegovu tvrdnju da je bio u stanju koje bi ga činilo nesposobnim za priznanje krivice. Jedno od ključnih pitanja pred sudom jeste da li je Tarrant od početka planirao priznanje ili je riječ o naknadnoj strategiji.
Ročište su putem prijenosa pratili i članovi porodica žrtava. Mnogi su izrazili duboku ogorčenost i bol zbog činjenice da se zločinac ponovo vraća u fokus javnosti.
– Nema nikakvog kajanja. Ovo mu je igra – rekao je Rashid Omar, otac Tariqa Omara, jedne od žrtava napada.
– Mi smo snažni i nećemo dozvoliti da nas on ponovo povrijedi ili zastraši.
Sudije su najavile da će odluku o Tarrantovom zahtjevu donijeti naknadno. Ukoliko žalba bude odbijena, u narednoj fazi razmatrat će se i njegov zahtjev za žalbu na izrečenu kaznu. Za porodice ubijenih i ranjenih, međutim, svako novo ročište predstavlja novo otvaranje rana – bez ikakvog osjećaja pravde ili kajanja s druge strane.