Američku javnost i danas potresa slučaj koji se dogodio u julu 2011. godine na Floridi, kada je tada sedamnaestogodišnji Tyler Hadley ubio svoje roditelje, a potom u njihovoj kući organizovao žurku na koju je došlo više od 60 mladih ljudi – nesvjesnih šta se dogodilo svega nekoliko sati ranije.
Zločin koji je šokirao cijeli svijet desio se u gradu Port St. Lucie i i dalje se navodi kao jedan od najbizarnijih i najuznemirujućih porodičnih zločina u savremenoj američkoj istoriji.
Popodne 16. jula 2011. godine, Hadley je na društvenoj mreži Facebook objavio poruku kojom je nagovijestio zabavu u porodičnoj kući. Iako su neki prijatelji bili sumnjičavi – jer su znali da mu roditelji ne odobravaju takva okupljanja – nekoliko sati kasnije stigla je nova poruka kojom je žurka potvrđena. Do večeri, kuća Hadleyjevih bila je puna tinejdžera, muzike i alkohola.
Roditelji pokušavali pomoći sinu
Roditelji, Blake Hadley i Mary-Jo Hadley, godinama su pokušavali pomoći sinu koji je imao ozbiljne probleme u ponašanju. Uključivali su stručnu pomoć, terapije i programe odvikavanja, ali bez trajnog uspjeha. Neposredno prije zločina, došlo je do porodičnog sukoba nakon što su mu roditelji uveli zabrane zbog zloupotrebe alkohola i droga.
U kasnim večernjim satima, dok je žurka bila u punom jeku, Hadley je povukao u stranu svog bliskog prijatelja i rekao mu da je ubio roditelje. Isprva, prijatelj je mislio da se radi o neukusnoj šali, ali je ubrzo shvatio da Hadley govori istinu. Nakon izlaska iz kuće, prijatelj je anonimno obavijestio nadležne službe.
Policija je u ranim jutarnjim satima stigla na adresu porodice Hadley. Iako je zabava još trajala, policajci su, nakon hitnog ulaska u kuću, pronašli tijela roditelja u spavaćoj sobi. Hadley je odmah uhapšen i optužen za dvostruko ubistvo.
Presuda: doživotni zatvor
Tri godine kasnije, sud na Floridi izrekao je presudu – doživotni zatvor bez mogućnosti uslovnog otpusta. Tokom suđenja, Hadley je priznao krivicu.Njegov slučaj i danas se izučava u kontekstu poremećaja ličnosti, uticaja droga i propusta u ranoj intervenciji kod mladih s ozbiljnim psihološkim problemima.