Piše: Redakcija Sandžak Danas
Bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp objavio je na svojoj društvenoj mreži Truth Social da vjeruje kako je mir između Irana i Izraela ne samo moguć, već i “na dohvat ruke”.
U objavi koja je odmah izazvala pažnju međunarodnih medija, Tramp tvrdi da je u toku niz poziva i sastanaka iza kulisa, čiji je cilj postizanje istorijskog dogovora između dva dugogodišnja neprijatelja na Bliskom istoku.
- – Iran i Izrael treba da postignu dogovor – i dogovor će biti postignut! Uskoro ćemo imati MIR između Izraela i Irana! – napisao je Tramp, dodajući da „mnogo radi“, ali da rijetko dobija priznanje za to.
- – Baš kao što sam doveo Indiju i Pakistan do dogovora, tako ćemo sada donijeti stabilnost i Bliskom istoku. Napravimo Bliski istok ponovo velikim! – poručio je u svom karakterističnom stilu.
Iako nije naveo konkretne izvore, datume, ni učesnike tih navodnih sastanaka, Trampova objava dolazi u trenutku rastućih tenzija u regionu, uključujući razmjenu vatre, diplomatske sukobe i zabrinutost zbog širenja konflikta.
Analitičari skeptični
Tramp je i ranije davao slična obećanja o velikim međunarodnim mirovnim dogovorima, uključujući i tzv. Abrahamove sporazume između Izraela i nekoliko arapskih država. Međutim, upoređivanje aktuelnog iransko-izraelskog sukoba s nekadašnjim tenzijama između Indije i Pakistana izazvalo je određenu dozu skepticizma među analitičarima.
- – Tramp očito želi da se predstavi kao globalni mirotvorac uoči novih izbora, ali trenutna realnost odnosa Irana i Izraela je daleko kompleksnija – izjavio je jedan diplomata iz UN, uz zahtjev da ostane anoniman.
Predizborna retorika?
Ova izjava dolazi u jeku Trampove kampanje za povratak u Bijelu kuću 2025. godine, gdje pokušava da ponovo animira svoje glasače naglašavajući sopstvene vanjskopolitičke uspjehe iz vremena njegovog prethodnog mandata.
Za sada iz Izraela i Irana nema službenih komentara na Trampove navode, ali diplomatski izvori smatraju da bi ovakve poruke mogle biti više usmjerene ka domaćoj političkoj publici nego ka stvarnom rješavanju krize.