Sjenica je danas tiša. Ulice kao da nose neku neizgovorenu tugu, a domovi širom svijeta u kojima vise njegove slike – kao da su na trenutak ostali bez glasa. Na ahiret je preselio Rizo Toković, dobri i skromni umjetnik, čovjek čije su ruke bojama ispisivale sjećanja jednog grada. “Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo” – riječi su koje danas odzvanjaju među njegovim prijateljima, kolegama i svima koji su ga poznavali.
Rizo Toković nije bio samo slikar. Bio je čuvar identiteta Sjenice, tihi svjedok vremena koji je kroz naivnu umjetnost oživljavao prošlost i donosio je u sadašnjost. Njegove slike, poput “Stare tvrđave” i “Pokrivene ćuprije”, nisu bile samo umjetnička djela – bile su most između generacija, podsjetnik na ono što jesmo i odakle dolazimo.
Kao dugogodišnji član KUD-a Jedinstvo, Toković je svojim talentom doprinosio i sceni i platnu. Bio je i glumac i slikar, umjetnik u punom smislu te riječi. Predstavljao je Sjenicu dostojanstveno, skromno i s puno ljubavi, noseći njen duh gdje god bi se pojavio. Za svoj rad dobio je brojne nagrade, ali oni koji su ga poznavali znaju – najveća nagrada za njega bila je osmijeh čovjeka koji prepozna sebe u njegovim slikama.
Njegov odlazak ostavlja prazninu koju je teško opisati. Odlaze ljudi, ali rijetki za sobom ostave toliko svjetlosti, topline i tragova koje vrijeme ne može izbrisati. Neka mu Uzvišeni Allah podari Džennet, a porodici sabur u ovim teškim trenucima. Sjenica se danas oprašta od svog umjetnika. Ali njegova djela će zauvijek govoriti – tiho, ali snažno – o jednom čovjeku koji je znao da slika dušom.