TURSKI GRAD GDJE SIROMASI NIKAD NISU GLADNI…

477

IslamBosna.ba – Pod žestokim suncem u subotnje avgustovsko popodne, restoran u malom istočnom turskom gradu dočekuje svoje ‘najcjenjenije goste’.
To je samo jedan od velikog broja objekata širom grada gdje osobe koje su u potrebi mogu jesti besplatno. Ova pozitivna tradicija se prenosi već decenijama s generacije na generaciju.
Karakodžan, 70 minuta vožnje sjeverno od centra provincije Elazig, privukao je posljednjih godina pažnju zbog svoje tradicije pružanja besplatne hrane onima kojima je potrebna. Za lokalno stanovništvo, ovaj običaj je način na koji ispunjavaju svoju odgovornost pomaganja onima koji su manje sretni.

Mehmet Ozturk (55), vlasnik i upravnik jednog od najprofitabilnijih restorana Karakodžana, Merkez, skoro 35 godina, kaže da uvijek ima najmanje tri stola rezervisana za one koji su u potrebi, čak i za vrijeme kada je najveća gužva u restoranu.
Svakoga dana, kaže Ozturk, najmanje 15 osoba dođe u restoran na besplatni obrok. Prema stanovnicima, oko 100 osoba svakoga dana jede besplatno širom grada, u kojem živi oko 28 hiljada stanovnika.

Galip je jedan od poznatijih u restoranu, a koji tu svakodnevno jede posljednjih deset godina. “Bio je ovdje za doručak, i vjerovatno će doći i na večeru”, kaže mladi konobar.
Mentalni bolesnik, Galip ne priča mnogo.
“Merkez je moje omiljeno mjesto u gradu, jer je hrana izvrsna”, kaže on.
Restoran nudi Galipu i drugima izbor različitih jela navedenih u meniju na kojem se nalaze jela poput kebaba, piletine, supa, riže i salata.
Ozturk kaže: “Tradicija je uvijek bila ovdje, čak i prije 70 godina. Za nas je to sasvim prirodna stvar, nešto što smo naučili od naših starijih”.

Prema riječima stanovnika, tradicija je prvo počela 1940-tih u Merkez restoranu, jednom od prvih restorana u gradu, kada su bivši vlasnici počeli da nude besplatna jela onima kojima je to bilo potrebno. Praksa se brzo proširila i na druge restorane u gradu.
“Sjećam se hadžije Husejna, bivšeg vlasnika restorana, bio sam svjedok njegovog entuzijazma kada sam posluživao stolove kao mladić. On je obično tražio siromahe po ulicama kako bi ih nahranio, dovodio bi ih u restoran u grupama, nekad po tri, a nekad po pet puta dnevno”, kaže Ozturk.
Godine 1982., Ozturkova starija braća su se vratila iz Njemačke gdje su radila i pristojno živjela. Oni su kupili restoran Merkez od bivšeg vlasnika kako bi započeli porodični posao. Ozturk je na kraju postao jedini vlasnik restorana.

Alti boluk

U staromodnom, ali iznenađujuće živopisnom centru grada postoji pet velikih restorana, i svaki od njih slijedi filantropsku tradiciju. Osobe koje se besplatno hrane su stalne mušterije, prijatnih lica koji dolaze u restoran na najmanje dva obroka dnevno.
Ozturk kaže da većina njih pati od invaliditeta, poput mentalnih bolesti. Ali, za vlasnika restorana, ugošćavanje novih osoba, uključujući i one koji posjećuju grad iz susjednog Bingola i Tundželija, predstavlja prijatno iskustvo.

Restorani u Karakodžanu su čak izmislili posebno ime za osobe koje jedu besplatno kako bi izbjegli da koriste riječ ‘siromah’. Svaki gost restorana koji kaže da je pripadnik ‘alti boluk’ (šest divizija konjice), koji su u Osmanskom carstvu bili vojna elita i koji su čuvali dvor, i nije im bilo dozvoljeno da imaju porodicu, privatne poslove ili da se emotivno vežu za bilo koga osim za sultana.
Velikodušnost prevazilazi hranjenje šest divizija konjice, jer restorani također tokom ramazana, bajrama hrane besplatno cijeli grad.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *