Search

Tutin – Pet djevojčica živi u napuštenoj seoskoj prodavnici bez vode, struje, kupatila…

Ganuti teškim životom supružnika Nijaza (28) i Amele Ferizović (26) iz sela Žirče u opštini Tutin koji sa petoro djece: Džejlom (6), Dželisom (5), Asijom (3), Sanidom (2) i, prije dva mjeseca rođenom, Lamijom, žive u napuštenoj seoskoj prodavnici, bez vode, struje, kupatila i drugih najosnovnijih uslova za život, njihove komšije i drugi žitelji Peštera pokrenuli su akciju pomoći ovoj siromašnoj i višečlanoj porodici.
Cilj je da Ferizovići što prije, a najdalje do jeseni, dobiju siguran krov nad glavom.

U toku je prikupljanje početnih sredstava za temelje i prvu ploču, a potom bi, ako sve krene po planu, u akciju trebalo da se uključe i brojni Pešterci, čitaoci “Vesti”, koji žive i rade u inostranstvu.

– Rođen sam u sirotinji i višečlanoj porodici. U trošnoj kući površine 60 kvadrata živjeli smo sa još četiri porodice sa mnogo djece, a mi smo imali samo devet kvadrata. Bilo je pretijesno i neizdrživo, pa smo pomoć potražili od komšije Rifata Zahitovića koji nam je bez nadoknade ustupio napuštenu seosku prodavnicu. Sada je malo više prostora, ali nemamo vodu i struju, naravno ni kupatilo, podovi su betonski, svuda je vlaga. Kupamo se “na ulici” ili u metalnom koritu, često ostanemo i bez hljeba, ulja, šećera i drugih namirnica, pa je nekada prava umjetnost nahraniti djecu – priča Nijaz.

Naglašava da su se nekako snalazili dok se on nije teško razbolio i jedno vrijeme pao na postelju.

– Radio sam u jednom pogonu namještaja u Ribarićima i zarađivao bar za hljeb. A, onda su počeli da otkazuju bubrezi. Najprije su krenula bolovanja, pa neplaćeni odmori, potom dugo likečenje i obijanje mnogih bolničkih i drugih pragova u Tutinu, Novom Pazaru i Beogradu. Sve što smo imali potrošili smo na lijekove i ljekare i hvala bogu bubrezi su mi spašeni, ali i dalje sam ozbiljno bolestan i često moram na bolovanje, pa na kraju mjeseca nemam šta da primim i ne mogu da prehranim porodicu, niti da poboljšam uslove života – iskreno će Nijaz.

Ističe i da su mu komšije i do sada pomagale kad god je bio u nevolji, uvijek govoreći da djeca ne smiju da gladuju.

– Dok sam bio dobrog zdravlja uspio sam da kupim 2.000 građevinskih blokova. Mada ih je bar polovina propala, nadam se da će, ako uspijemo da obezbjedimo sredstva za temelje i prvu ploču i zidanje brzo krenuti. Potom ćemo ići korak po korak, pa dokle stignemo, uzdamo se u onu narodnu “kad se kuća gradi i Bog pomaže” – ističe ovaj siromašni i bolesni Pešterac.

Moraće da se za pomoć obrati i humanitarcu Hidu Muratoviću, koji je svojevremeno mnogo pomogao njegovom tastu Hidajetu Pljakiću.

– Ne treba nam i ne tražimo mnogo, topla kućica od 50 kvadrata, po mogućstvu sa kupatilom, da se i naša djeca okupaju kao i njihovi vršnjaci, bila bi nam kao palata. Rođena sam u izuzetno siromašnoj porodici, moj otac, Hidajet Pljakić, rano je ostao bez obje noge. Bila sam još dijete kada su nam čitaoci “Vesti” pomogli da se prehranimo, obučemo i školujemo, a potom i da izgradimo kuću u kojoj sada žive moji roditelji. Nisam ni slutila, valjda je to neka sudbina, da ćemo ja i moja nova porodica morati da molimo za pomoć. Zahvalni smo komšijama što su pokrenuli akciju, unaprijed se zahvaljujemo svima koji će nam pomoći – dodaje Nijazova supruga, Amela Ferizović Pljakić.

Stigla do Barselone

Prije dvadeset godina Amela se kao šestogodišnja djevojčica obrela u Španiji. Nakon nekoliko tekstova u “Vestima” o njenom ocu Hidajetu Pljakiću koji puzeći, bez obje noge, bere pečurke i kleku da bi prehranio svoju djecu, javio se jedan Španac koji je izrazio spremnost da pomogne ovoj porodici. Dogovor je pao da najstarija Amela jedno vrijeme bude njegov gost u Barseloni.

– Bilo je divno, tri godine bila sam dio jedne porodice čiju dobrotu nikada neću zaboraviti, gledali su me kao malo vode na dlanu, učili me jezik, školovali, slali novac mojim roditeljima. Možda bi za mene bilo bolje da sam ostala, molili su me da ostanem i da se tamo školujem, ali ja nisam mogla bez roditelja, braće i sestara… Ponovo sam se vratila u sirotinju koja me evo prati i danas kada sam ja majka pet djevojčica. Sudbina je to, ima nešto jače od čovjeka i svih nas – dodaje Amela.

Kontakt za pomoć

Humani zemljaci koji mogu i žele da pomognu siromašnim Ferizovićima da dođu do skromnog i sigurnog krova nad glavom, mogu stupiti sa njima u kontakt putem telefona na broj: 00381 62 171 04 46 i dogovoriti se oko načina slanja i dostave pomoći.

(Vesti online)