Hafiz Fića Fazlić bio je nastavnik mnogim generacijama Tutinaca. Ono što se o njemu manje zna je da piše prelijepu poeziju, a večeras je na svom Facebook profilu objavio jednu divnu i više nego emotivnu pjesmu pod imenom Ramazan. U posveti ovoj pjemi je napisao: “Za svu našu braću i sinove u dijaspori”.
RAMAZAN
Ti mjeseče najmiliji
Što nas vraćaš ibadetu
Posteći i klajnjajući
Nadamo se seljametu.
A tuđina eh tuđina
Ostavi nas bez imana
Sve zbog para i zbog mala
Neznam šta će biti s’nama.
Šesti bajram sad ću pući
Kako nijesam bio kući
Tako ti je to na strani
Kao da ti neko brani.
Pođem lijevo pođem desno
Mene misli stalno muče
Moj SANDZAKU dali si danas
Kao što si bio juče?
Dali još uvijek po mom bratstvu
Svi se zovu na iftare
Dali još uvijek poštujete
Dobre običaje stare?
Dali još uvijek u mom selu
Dok mujezin ezan uči
Željno iftar očekuju
Svi zajedno u jednoj kući?
Ko da gledam staru majku
Peče pitu kraj šporeta
Dok babo ljut zbog duhana
Nervozan po sobi šeta.
Selamim V A S u tuđini
Jer sve ista krv nas veže
Selamim vas što ste s’nama
Uvijek kada je najteže.
Od nas ovdje što ostasmo
Neka dova bude svaka
Za sve naše gdje god da su
Za sinove iz SANDZAKA.
Hafiz Fazlić-Fića
