Naime Sultan, ćerka sultana Abdul Hamida II, bila je simbol raskoši, ali i žrtva tragičnih okolnosti koje su obilježile kraj osmanske dinastije. Njena sudbina, koja je počela u luksuzu dvorca u Istanbulu, završila je u siromaštvu na ulicama Tirane. Ova priča je podsjetnik na sudbinu onih čiji je život oblikovan promjenama velikih carstava i političkih režima.
Djetinjstvo u sjaju Topkapija
Naime Sultan rođena je 21. septembra 1876. godine, na dan krunisanja njenog oca Abdul Hamida II, što je dodatno pojačalo radost u dinastiji. Njena majka, Bidar Kadınefendi, bila je poznata po svojoj ljepoti i odgoju, a Naime je rasla u okruženju koje je spojilo osmansku tradiciju i evropske utjecaje.
Obrazovanje Naime Sultan bilo je u skladu s modernim trendovima tog vremena; učila je jezike, književnost i muziku, postavši vrsna pijanistica. Njeni talenti i elegancija izdvajali su je kao primjer princeze koja je pripadala svijetu tradicije i modernosti.
Prvi brak i izdaja
Naime Sultan udala se za Kemaleddina-pašu, sina slavnog vojskovođe Gazi Osman-paše. Brak je obećavao harmoniju, ali je završio skandalom. Kada je otkriveno da je Kemaleddin-paša održavao vezu s Hatidže Sultan, ćerkom sultana Murata V, Naime je, duboko povrijeđena, zatražila razvod. Njen otac, Abdul Hamid II, degradirao je Kemaleddina-pašu i poslao ga u izgnanstvo.
Nova ljubav i život u izgnanstvu
Nakon razvoda, Naime Sultan pronašla je novu ljubav i udala se za Mahmud Dželaleddina-pašu, pripadnika ugledne albanske porodice. No, političke promjene u Turskoj 1924. godine, kada je uspostavljena Republika i protjerana osmanska dinastija, promijenile su njen život iz temelja.
Porodica se najprije preselila u Francusku, gdje su pokušali održati dostojanstvo, ali su finansijske teškoće ubrzo primorale Naime Sultan i njenog supruga da se presele u Albaniju, njegovu rodnu zemlju.
Život u bijedi i gubitak
U Albaniji je Naime Sultan iskusila najteže trenutke svog života. Nakon smrti supruga ostala je sama s dvoje djece, bez ikakve podrške i sredstava za život. Nostalgija za domovinom i osjećaj gubitka progonili su je u egzilu.
Komunistički prevrat u Albaniji 1944. godine donio je nove nevolje. Protjerana iz svog doma u Tirani, teško bolesna i napuštena, završila je na ulicama, bez krova nad glavom. Umrla je iste godine, daleko od svoje domovine i sahranjena bez počasti, kao simbol propasti nekada moćne dinastije.
Podsjećanje na zaboravljene heroine
Priča o Naime Sultan ostavlja gorak okus u ustima, ali istovremeno i dubok dojam o snazi ljudskog duha. Njena sudbina nije samo tragedija osmanske princeze, već i priča o ženama koje su se, uprkos svom privilegiranom statusu, suočile s nedaćama.
Sjećanje na Naime Sultan i danas je prisutno među historičarima i ljubiteljima osmanske kulture. Njena priča svjedoči o sudbini dinastija koje su oblikovale povijest, ali i o izazovima modernizacije i političkih prevrata.
Naime Sultan je bila princeza koja je živjela i patila s dostojanstvom, ostavljajući za sobom priču koja zaslužuje da bude ispričana.
Pise Esad Rahić