Novi Pazar, 1. april 2025. – Danas nas je napustio jedan od onih ljudi koje niste često viđali u prvim redovima, ali ste osjećali njihovu prisutnost u svakom dobru koje su činili – Jonuz Plojović, sin Redžepa, borac Armije Republike Bosne i Hercegovine i gazija čije ime sada zasluženo zauzima mjesto među istinskim herojima našeg naroda.
Jonuz je 1992. godine bio student. Kada su prve vijesti o četničkoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a posebno o opsadi i okupaciji Sarajeva stigle do Sandžaka, nije čekao. Bez oružja u ruci, ali s vjerom i hrabrošću u srcu, odmah se stavio u službu odbrane svog naroda. Pridružio se Armiji RBiH, postao dio 17. viteške brigade, a zatim i elitne jedinice „Fatih“. U toj jedinici je od prvog dana davao sebe u potpunosti, ne štedeći se ni tijelom ni dušom.
Ali veličina Jonuza Plojovića ne ogleda se samo u njegovom ratnom putu. Prava veličina bila je u njegovom povratku. U Novi Pazar se vratio tih i nenametljiv, bez fanfara i bez riječi o onome što je prošao. Živio je mirno, povučeno, s hanumom i djecom – sinom Muhamedom te kćerkama Fatimom i Eminom. Malo ko je znao da su među njima svakodnevno živjeli i gazije. Jer Jonuz to nikada, ali nikada nije pominjao.
U vremenu kad mnogi govore više nego što su učinili, Jonuz je svojim tihim, porodičnim životom pokazivao i dokazivao svoju veličinu. Njegova skromnost bila je njegova snaga, a njegova šutnja – njegova najveća priča. Bio je stub svojoj porodici, uzor čestitosti i sabura, i živi podsjetnik da istinske vrijednosti ne viču – one postoje, postojano i tiho.
Dženaza Jonuzu Plojoviću klanjalo se danas, 2. aprila, na mezarju u Lukarama. Iako mnogi saborci i prijatelji nogli prisustvovati, poziv ostaje jasan i emotivan:
- „Bošnjaci Sandžaka, ispratimo Jonuza kako dolikuje jednom gaziji. Neka Lukare svjedoče da nismo zaboravili one koji su nas branili kad je bilo najteže. Odazovimo se u što većem broju odlaskom na hatar“
Neka mu Uzvišeni Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur i ponos. Jer Jonuz Plojović je bio i ostao simbol tihog, dostojanstvenog heroja koji je volio svoju domovinu, čuvao čast i gradio budućnost u tišini – veličanstveno, kako to samo veliki ljudi znaju.