Na prostranstvima Pešterske visoravni, gdje su vjetrovi tihi svjedoci stoljetne tradicije i priča o upornosti i gostoprimstvu, novinarka Binasa Malićević srela je Šuću Mustafića, čovjeka čiji stisak ruke i pogled govore više od hiljadu riječi. U Točilovu, malenom selu smještenom na obroncima Donje Pešteri, Šućo dočekuje rijetke putnike kao najvažnije goste.
„Jeste li dobro, novinarko?“ – upitao ju je dok je pogledom mjerio predjele koji su svjedoci njegovog života. Razgovor je tekao lako, kao da se poznaju godinama.
„Mora da vam je čudno što ste se ponovo vratili u naš svijet – na Pešter. Nikad se bolje nije gradilo. Cijeli svijet je Pešter. Dobro živimo i svega imamo“, kazuje Šućo.
Kao domaćin, nije propustio podijeliti i duboku misao.
„Osoba nikada neće biti zadovoljna ako nije zahvalna na onome što ima“, izgovorio je, ostavljajući novinarku da razmisli o težini njegovih riječi.
Kada mu je rekla da dolazi iz Novog Pazara, oči su mu zaiskrile. Lice mu se osmjehnulo, a pogled je postao topliji.
„To je divan grad. Naš šeher. Dobro ga poznajem. Sjećam se…“ zastao je na trenutak…
Nije bilo potrebe za dodatnim pitanjima – Šućo je govorio jednostavno, ali svakom riječju dodirivao srž života. Bilo je jasno da Pešter nije samo visoravan, već duša ljudi koji na njoj opstaju, grade i prenose vrijednosti na buduće generacije.
Šućo Mustafić ostaje simbol te mudrosti, oličenje vremena koje spaja prošlost i sadašnjost Pešterske visoravni. POgledajte tv prilog ispod teksta.