Usame Zukorlić JAVNO PRIZNAO: Tri godine vozio bez dozvole, registracije i udario policijsko vozilo

Novi Pazar, 8. avgust 2025. – Ministar u Vladi Srbije i lider Stranke pravde i pomirenja (SPP) Usame Zukorlić javno je priznao da je vozio bez važeće vozačke dozvole i neregistrovano vozilo, ali umjesto izvinjenja i odgovornosti, on se na društvenim mrežama – ismijava sa zakonom i građanima.

U objavi koju je danas postavio na svom zvaničnom Facebook profilu, Zukorlić navodi:

“Priznajem, uspio sam napraviti saobraćajni prekršaj vozeći 15 km/h… I da, nikada ne bježim, naročito ne od policije… Kaznu sam platio… Vozačka mi je istekla prije tri godine! Idem sada da je produžim “

Na sve to je priložio i fotografiju iz vozila, gdje se jasno vidi da ne koristi sigurnosni pojas – još jedan prekršaj za koji je propisana kazna u iznosu od 10.000 dinara.

Podsjetimo, za izazivanje saobraćajne nezgode ne izdaje se običan prekršajni nalog na licu mjesta – već se, kako zakon propisuje, sačinjava službeni zapisnik o saobraćajnoj nezgodi, nakon čega se lice procesuira u prekršajnom ili drugom nadležnom postupku.

Zukorlić se, međutim, na društvenim mrežama ponaša kao da je sve završeno uplatom simbolične kazne, dok izostaje svaka reakcija nadležnih organa – iako je priznao višestruke prekršaje: vožnju neregistrovanim vozilom, bez važeće vozačke dozvole, bez sigurnosnog pojasa i napuštanje mjesta nezgode.

Usame Zukorlić je u samo jednoj vožnji prekršio čak tri osnovna saobraćajna zakona:

1. Vozio je vozilo s isteklog registracijom (Audi Q7 SPP), što nalaže oduzimanje tablica i hitno isključenje iz saobraćaja.
2. Vozio je bez važeće vozačke dozvole, koja mu je – po njegovom priznanju – istekla prije tri godine.
3. Nije koristio sigurnosni pojas, što je jasno vidljivo na objavljenoj fotografiji.

Prema zakonu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, vozač ne smije da upravlja vozilom ako mu je istekao rok važenja vozačke dozvole. U tom slučaju, prema članu 230. stav 1. tačka 20. Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima, to predstavlja jasno definisan prekršaj.

•  „Vozač ne smije da upravlja vozilom sa vozačkom dozvolom čiji je rok važenja istekao – u tom slučaju čini prekršaj.” – Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, mup.gov.rs

Takođe, vožnja vozilom s isteklom registracijom, što je slučaj sa Audijem Q7 (SPP) koji je koristio Zukorlić, podrazumijeva da se vozilo odmah isključi iz saobraćaja, da mu se oduzmu registarske tablice i da se dalje može kretati samo pomoću šlep službe ili pod policijskom pratnjom.

Ipak, u ovom slučaju nijedna od tih mjera nije primijenjena. Usame Zukorlić je nakon izazvane saobraćajne nezgode pobjegao s lica mjesta, izbjegao alkotestiranje, a zatim se samoinicijativno vratio kad je uviđaj završen. Vozilo mu nije šlepano, nije bilo sankcionisano, a on i dalje slobodno upravlja istim automobilom – sada i javno priznaje sve prekršaje, uz osmijeh.

Ono što dodatno zabrinjava jeste ton objave. Umjesto kajanja ili osjećaja odgovornosti, Zukorlić koristi priliku da proziva druge i upoređuje sebe sa kriminalcima, dok istovremeno ponižava zakon i ruglu izlaže građane koji poštuju propise.

• “Vozačka mi je istekla prije tri godine! Idem sada da je produžim ”, piše ministar uz osmijeh. Pitanje je – kako je tri godine upravljao vozilom bez dozvole? Koliko je još prekršaja počinio, a da ih policija nije evidentirala?

Ko je naredio da se ovaj slučaj ne procesuira po zakonu?

Nakon svega što je javno priznato i dokumentovano, ključna pitanja koja traže odgovore su:

• Zašto policija nije odmah isključila ministra iz saobraćaja?
• Zašto nije oduzeta registracija vozilu sa isteklog nalepnicom?
• Zašto nije podnijeta prijava za vožnju bez dozvole?
• Zašto nije kažnjen za nekorišćenje sigurnosnog pojasa?
• Ko je urgirao “odozgo” da se Usame Zukorlić ne procesuira kao svaki drugi građanin?

U situaciji kada obični građani bivaju kažnjeni i za najmanji propust – pogrešno parkiranje, neosvijetljenu tablicu ili pojas – bahati ministar demonstrira da za njega ne važe pravila. I još to javno objavi.

Jasno je da je zakon prekršen višestruko. Ali ono što više zabrinjava od samog prekršaja jeste sistemska tišina i odsustvo sankcija. Ako ni nakon ovakvog javnog priznanja institucije ne reaguju – onda je jasno da pravda u Srbiji zavisi od funkcije, prezimena i političke zaštite.