Zimske padavine ponovo su pretvorile svakodnevicu raseljenih stanovnika Pojas Gaze u borbu za golo preživljavanje. U improviziranim šatorskim naseljima, naročito u središnjim dijelovima enklave, kiša se cijedi niz cerade, natapa pokrivače i odjeću, dok se hladnoća uvlači do kostiju.
U novoj godini izraelske vlasti zabranile su rad 37 humanitarnih organizacija u Gazi, među njima i Liječnika bez granica, uz obrazloženje o navodnim vezama pojedinih zaposlenika s Hamasom. Odluka je izazvala oštre reakcije i kritike Ujedinjenih nacija i Evropske unije, koje upozoravaju da se time dodatno ugrožava ionako krhka humanitarna pomoć civilima.
„Probudio me zvuk vode svuda oko nas“, priča Maryam Al-Madhoun, jedna od raseljenih majki. „Sakupljali smo kišnicu u lonce dok nam je voda curila po tijelu. Pokrivači i odjeća bili su mokri cijelu noć. Nemamo gdje da ih osušimo. Naš život je težak i neizdrživ. Šator u kojem živimo nije dobar ni za ljeto ni za zimu.“
Nedostatak goriva i drva ostavlja mnoge porodice bez mogućnosti da se ugriju. Prema podacima UNICEF-a, najmanje šestero djece preminulo je usljed nepovoljnih vremenskih uslova, među njima i četverogodišnje dijete stradalo u urušavanju zgrade prethodno oštećene bombardovanjem.
Hladne zimske kiše u više navrata poplavile su improvizirane kampove, pretvorile zemljane puteve u neprohodno blato i dodatno oslabile objekte već razorene ratom. Za desetine hiljada ljudi u Gazi, svaka nova oluja znači još jednu noć bez sna, topline i sigurnosti — i još jedan dan borbe da se preživi.