“Variola vera” epidemija od koje je strahovala cijela Jugoslavija! Pročitajte kakve veze ima sa Tutinom!

1050

Prva žrtva umrla je 10. marta 1972. godine. To je bio Latif Mumdžić iz sela kraj Tutina. U trenutku smrti nije se znalo od čega boluje. To je utvrđeno pet dana kasnije, 15. marta

Dosije variola vera, jugoslovenski Černobilj
Foto ilustracija: Nikola Jovanović/Wikipedia/Shutterstock

Nakon nuklearne katastrofe u elektrani, vlastima  bilo je potrebno nekoliko dana da priznaju da je došlo do eksplozije koja je u vazduh ispustila ogromnu količinu radijacije. Do te eksplozije došlo je 1986, a Sovjeti su morali da priznaju da se nešto događa tek kada je radioaktivni oblak krenuo da se širi po Evropi. 14 godina prije toga, narod se suočio sa nezapamćenom epidemijom. Informacije su i tada sporije tekle, pa Jugosloveni nisu znali kakva opasna hara. Prije nego što je stavljena pod kontrolu – umrlo je 35 ljudi.

Vjeruje se da je u Jugoslaviju donio Ibrahim Hoti. On se vratio sa hadžiluka, a onda je virus preko sela Danjane kod Đakovice krenuo preko Novog Pazara i Čačka do Beograda.

Prva žrtva umrla je 10. marta 1972. godine. To je bio Latif Mumdžić iz sela kraj Tutina. U trenutku smrti nije se znalo od čega boluje. To je utvrđeno pet dana kasnije, 15. marta.

Variola vera je smrtonosna i veoma zarazna. Prenosi se dodirom, pa čak i preko predmeta koje je zaraženi dodirnuo ili kroz sićušne kapljice iz plikova.

Priije nego što je pre 220 godina, odnosno početkom 19. veka pronađena vakcina, velike boginje bile su jedan od glavnih uzročnika smrti u Evropi. U 18. vijeku umrlo je 400.000 ljudi, a virus je poharao i englesku kraljevsku porodicu Stjuart.

Boginje, Epidemija boginja, Variola vera, Kosovo, Yugoslavia epidemic, March and April 1972.

Foto: Wikipedia/Centers for Disease Control and Prevention

Vakcinacija je u Srbiju uvedena 1839. godine za vreme vladavine kneza Miloša. Ipak, veoma rijetka bolest, vratila se u Jugoslaviju početkom marta 1972. godine, pa je lekarima bilo teško da odmah prepoznaju virus.

Hoti je pre nego što je umro zarazio 11 osoba, do polovine mjeseca već je bilo 140 obolelih.

Jedan od boraca u prvim redovima bio je Radmilo Petrović, epidemiolog sa Instituta “Torlak” u Beogradu. Prije nego što je igdje dokazano da je nastala epidemija, on je bio taj koji je iz kože bolesnika vadio krv i nosio je na ispitavanje.

– Ja sam jedan od učesnika u epidemiji, od početka do kraja. Ja sam taj koji je najviše materijala preneo na Torlak. Uzimao sam virus svojim rukama i nosio da se pokaže dijagnoza. Najisturenija linija i normalno je da sam se bojao. Znao sam da ako napravim grešku, da neću biti živ – rekao je on za Telegraf.rs.

Epidemiolog Radmilo Petrovic

Radmilo Petrović; Foto: Printskrin /RTS

Petrović je nosio zaštitnu masku, rukavice, odijelo. Ta zaštitna odeća se posle bacala i spaljivala. Virus je utvrđen 15. marta, a “Glas Amerike” je sutradan objavio da će Jugoslavija čitavu nedelju da bude pod embargom.

Građani Jugoslavije tada nisu bili obavješteni o epidemiji.

– To je bio takav sistem, gdje su se informacije kontrolisale. Objavljivanje epidemije kasnilo je dvije nedelje, a dvije nedelje ranije su objavili da je kraj epidemije. Naši političari su željeli da spasu turističku sezonu. Epidemija se verovatno pojavila 10. februara, utvđena je 15. marta i ja sam na Torlaku odmah krenuo sa vakcinisanjem. Međutim, drugi nisu imali vakcine, dok su se snabdeli kasnili su 7-10 dana. Tada je u Jugoslaviji vakcinisano 18 miliona ljudi od ukupna 22 miliona u rekordnom roku od mjesec dana – rekao je Petrović.

Vakcina protiv variola vere nastala je u Engleskoj i engleski lekar Edvard Džener je pronašao vakcinu koja je počela da se koristi. Ta vakcina nije bila savršena i razvijala je veliki broj neželjenih dejstava. Cilj Svetske zdravstvene organizacije je bio da se obračuna sa tim virusom.

Epidemija u Jugoslaviji bila je jedna od poslednjih u Evropi i svijetu. Osam godina kasnije SZO je proglasila da ne postoji opasnost.

U mjestima u Jugoslaviji gdje su postojala žarišta uvedeni su karantini. U Beogradu ih je bilo četiri: u Infektivnoj klinici, Klinici za dermatovenerologiju i motelima “Čarapićev brest” i “1.000 ruža”. Cela opština Plav u Crnoj Gori stavljena je u karantin koji je trajao oko mjesec dana.

Kraj epidemije objavljen je 30. aprila 1972. godine i to, kako je rekao Petrović, dekretom da bi se spasla turistička sezona na hrvatskom primorju. Poslednji izlečeni napustio je Kliniku za infektivne bolesti 19. maja.

Petrović kaže da virusa više nema u slobodnoj prirodi, ne može da se izazove spontana epidemija jer se taj virus nalazi na samo dva mjesta u svijetu – u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti u SAD i Ruskoj Federaciji u Istraživačkom istitutu za virusologije i biotehnologije “Vektor” u Koljcovu. 

– Ostavljeni su radi naučnih ispitivanja. Epidemija može da nastane jedino ako neko napravi biološku diverziju, odnosno biološki rat. U tom biološkom oružju i danas se spominje variola vera kao prvi potencijalni uzročnik veštačkih epidemija odnosno biloškog rata – tvrdi Petrović.

Tvrdi i da su zvanične državne informacije suprotne od onoga što je istina.

– Govorilo se da je to rat protiv variole… Ubjeđen sam da je to bio biološki rat, za mene je to i dan-danas tako. Neko veliki nas je napao da bi nanio štetu – kaže on.

Kako je objasnio, vakcine protiv velikih boginja nema, odnosno više se ne koriste, ali je zapravo daju vojnicima NATO pakta. Ostale vakcine ne mogu da izazovu nikakve komplikacije, odnosno neželjena dejstva i smatra da su vakcine “de luks” lekova. Smatra da nadrilekarima ne treba verovati, te se pita kako to neki od njih, ako što je Miroljub Petrović, nisu uhapšeni.

izvor Sandžak Danas/Telegraf