U vremenu kada se razlike među ljudima često stavljaju u prvi plan, iz Rožaja stiže priča koja pokazuje da je zajednički život mnogo više od puke riječi. Ona je svakodnevna praksa, iskrena emocija i prirodan dio života. Upravo takvu poruku šalju dvojica trinaestogodišnjih dječaka – Vedad i Mihajlo.
Oni su drugari, treniraju fudbal zajedno, dijele školske dane i slobodno vrijeme, a ovih dana imaju još jednu posebnu zajedničku nit – obojica poste. Vedad posti mjesec Ramazan, dok je Mihajlo u vaskršnjem postu. Različite vjere, ali ista poruka: odricanje, strpljenje i međusobno poštovanje.
Ramazanski post za Vedada počinje prije zore, sa sufurom, i traje do zalaska sunca, kada nastupa iftar. Taj trenutak najčešće provodi sa svojom porodicom, ali svakodnevica ipak ostaje ista – škola, trening i druženje sa prijateljima.
Ni Mihajlov post nije jednostavan. On podrazumijeva drugačiji režim ishrane, bez mesa i mliječnih proizvoda, uz dozvoljenu ribu i posnu hranu. Ipak, obojica kažu da uz malo discipline i dobre volje sv e može da se izdrži.Nakon treninga često svrate do pekare. Dok biraju pitice i čahije, jasno je da ih povezuje mnogo više od sporta – to je iskreno prijateljstvo koje ne poznaje podjele.
„Ja čahi i pitici kupujem skoro svaki dan za Ramazan, jer je to naše tradicionalno jelo“, kaže Vedad kroz osmijeh.
Njih dvojica ne kriju koliko im znači međusobna podrška, posebno na fudbalskom terenu gdje, kako kažu, uvijek bodre jedan drugog.
„Naše drugarstvo je odlično. Vjera nikako ne može da utiče na to“, kaže Mihajlo.
Njihovo prijateljstvo se ne završava na treningu. Za Božić Vedad ide kod Mihajla u goste, dok Mihajlo redovno dolazi kod Vedada za Bajram i tokom Ramazana. Praznici su za njih prilika da još više učvrste prijateljstvo i pokažu međusobno poštovanje.
Ali nisu samo praznici važni. Jednako su važni rođendani, školski dani, zajednički treninzi i obična popodneva. Upravo u tim malim, svakodnevnim trenucima rađa se ono najvažnije – povjerenje. Na treninzima, kažu, uvijek iznenade onoga kome je rođendan – pjesmom, poklonom i zajedničkim izlaskom poslije treninga.
Ako je budućnost zaista u rukama mladih, onda Rožaje nema razloga za brigu. Prijateljstvo Vedada i Mihajla nije samo lijepa priča o toleranciji – ono je dokaz da suživot u Sandžaku nikada nije bio pitanje, već način života. Pogledajte video prilog ispod teksta.