VELIKA TRAGEDIJA U SANDŽAKU: Muhamed B., jedini brat među šest sestara, bio je vrijedan, uvijek nasmijan i spreman da pomogne komšijama i prijateljima.
Peštersku visoravan i cijeli Sandžak potresla je vijest o tragičnoj smrti Muhameda B., mladića rođenog 2006. godine, koji se utopio u rijeci Boroštici, u istoimenom selu.Muhamed je u porodicu stigao nakon šest sestara i bio njihov jedini brat. Njegov dolazak predstavljao je veliku radost za cijelu porodicu, a njegov prerani odlazak ostavio je prazninu koju je teško opisati riječima.
Iako je odrastao kao jedini brat među šest sestara, oni koji su ga poznavali kažu da se kod njega nikada nije mogla primijetiti razmaženost niti osjećaj da je zbog toga bio povlašten. Naprotiv, Muhamed je bio skroman, vrijedan i odgovoran mladić, uvijek spreman da pomogne porodici, komšijama, prijateljima i svakome kome je pomoć bila potrebna.
„Bio je skroman i odgojen. Poštovao je starije, bio pažljiv prema mlađima i izuzetno vezan za svoje sestre. Njegov osmijeh i vedrina zauvijek će nam ostati u sjećanju“, poručuju ožalošćeni mještani.
Poznanici ga opisuju kao mladića koji je uvijek bio nasmijan, pun poleta, energije i životne radosti. Njegovo prisustvo unosilo je vedrinu među ljude, dok su ga prijatelji cijenili zbog iskrenosti, dobrote i spremnosti da se nađe uz njih i u lijepim i u teškim trenucima.Muhamed je volio automobile i trke, a njegova ljubav prema njima bila je dobro poznata među prijateljima i vršnjacima. Ipak, mnogo više od toga pamtit će se njegova ljudskost, vedar duh i osmijeh kojim je dočekivao ljude.
Muhamed je volio automobile i trke, a ta njegova strast bila je dobro poznata među prijateljima i vršnjacima. Ipak, kako ističu oni koji su ga poznavali, mnogo više od njegovih interesovanja pamtit će se njegova ljudskost, vedar duh i poštovanje koje je pokazivao prema drugima.Posebno je teško njegovim sestrama, koje su u Muhamedu imale jedinog brata, oslonac i člana porodice za kojeg ih je vezivala posebna ljubav. Njegov prerani odlazak zavio je u tugu cijelu porodicu, rodbinu, prijatelje, komšije i mještane Pešteri.
„Muhamed je bio dijete za primjer. Uvijek nasmijan, vrijedan i pun života. Nikada mu ništa nije bilo teško i svakome je želio pomoći. Kada god bi nekome od komšija zatrebala pomoć, Muhamed je bio među prvima koji bi se pojavio“, navode potreseni mještani.
Vijest o njegovoj smrti zavila je u crno porodicu, rodbinu, prijatelje i cijelo mjesto. Posebno je teško njegovim sestrama, koje su u njemu imale jedinog brata, oslonac i člana porodice za kojeg ih je vezivala posebna ljubav.Jedan od njegovih poznanika opisao ga je kao mladića kojeg je bilo nemoguće ne zavoljeti.
„Bio je iskren prijatelj i dobar čovjek. Volio je druženje, automobile i trke, ali nikada nije zaboravljao porodicu, prijatelje i komšije. Imao je mnogo planova i uvijek je zračio posebnom energijom. Teško je povjerovati da ga više nema“, kazao je njegov poznanik.
Ovo nije tragedija koja je pogodila samo jednu porodicu. Ovo je velika tragedija Pešteri i cijelog Sandžaka. Zbog razmjera tuge i potresenosti među građanima, brojni mještani smatraju da bi nadležni trebalo da razmotre proglašenje dana žalosti, kako bi se cijela zajednica dostojanstveno oprostila od mladog života koji je prerano ugašen.
Muhamedov odlazak podsjetnik je koliko je život krhak i koliko se sve može promijeniti u samo jednom trenutku. Iza njega ostaju neutješna porodica, šest sestara, rodbina, prijatelji i komšije koji će ga pamtiti kao vrijednog, nasmijanog i dobrog mladića.
Njegov osmijeh, energija i spremnost da pomogne drugima ostat će trajno u sjećanju svih koji su imali priliku da ga poznaju. Porodici, rodbini, prijateljima i svim ožalošćenima upućujemo iskrenu podršku i dovu.