Inicijativa udruženja ratnih veterana iz Republika Srpska da se zabrane javna predavanja efendiji Harunu Hodžiću, generalu nekadašnje Armija Republike Bosne i Hercegovine, izazvala je burne reakcije u regionalnoj javnosti i ponovo otvorila osjetljivo pitanje odnosa prema ratnoj prošlosti i njenim savremenim interpretacijama.
Harun Hodžić već godinama drži javna predavanja širom regiona, u kojima ratna iskustva iz devedesetih povezuje s aktuelnim društveno-političkim procesima. Njegove poruke, kako ističe, nisu usmjerene na produbljivanje podjela, već na upozorenje da se opasni obrasci iz prošlosti mogu ponoviti ukoliko se na vrijeme ne prepoznaju.
Za veterane iz RS-a, međutim, takvi nastupi predstavljaju spornu interpretaciju ratnih događaja. U svojim zahtjevima navode da Hodžićeva predavanja „politički instrumentalizuju prošlost“ i da, prema njihovom stavu, narušavaju dominantni narativ o ratu u Bosni i Hercegovini. Zbog toga traže zabranu njegovih javnih nastupa, što je odmah izazvalo oštre reakcije dijela akademske i civilne javnosti.
Posebnu težinu ovoj polemici daje činjenica da je Hodžić porijeklom Sandžaklija — rođen u selu Ljeskova, na području opštine Tutin. U Sandžaku je njegov angažman često doživljen kao autentičan glas čovjeka koji dolazi iz zajednice koja je, iako formalno van ratnih linija, snažno osjećala posljedice ratnih zbivanja devedesetih godina.
Njegova predavanja, prema riječima učesnika, imaju snažnu edukativnu dimenziju, posebno za mlađe generacije. Hodžić insistira na potrebi da se o ratu govori otvoreno i odgovorno, kako bi se razvila društvena otpornost na nacionalizam, mržnju i manipulaciju kolektivnim sjećanjem.
Dok jedni u njegovim nastupima vide nužno podsjećanje i poziv na oprez, drugi ih doživljavaju kao prijetnju vlastitim interpretacijama prošlosti. Upravo ta podijeljenost pokazuje koliko su ratne teme i dalje duboko ukorijenjene u javnom prostoru i koliko je proces suočavanja s prošlošću i dalje nedovršen.
Sam Harun Hodžić poručuje da govor o prošlosti ne smije biti shvaćen kao poziv na sukob, već kao pokušaj da se spriječi njegovo ponavljanje. „Mir nije nešto što se podrazumijeva“, često ističe, „već odgovornost koja se svakodnevno gradi znanjem, sviješću i spremnošću da se čuju i teške istine.“