Da li ste se ikada zapitali kako je ženama iz Albanije koje se udaju stotinama kilometara daleko od rodne kuće? U njihovoj zemlji, ako pređete 25. godinu, a nemate muža, kao da ste građani drugog reda. Viktorija Jakovljević, poznatija kao Vida, jedna je od tih žena. Prije 13 godina, ona je napustila Albaniju i preselila se u udaljeno ivanjičko selo Srednja reka na Goliji da bi živjela sa svojim suprugom Draganom.
“Prva tri mjeseca sam plakala svaki dan. Došla sam u tuđu kuću, nisam znala jezik, ništa mi nije bilo poznato,” prisjeća se Vida. “Ali, kada sam savladala jezik, počelo je novo poglavlje. Naučila sam da spremam srpska jela, da se smijem, čak i da psujem na srpskom.”
Njen suprug Dragan priznaje da mu je također bilo teško. “Bilo mi je veoma teško, ali sam se trudio da budem što jači i da ulijem povjerenje Vidi,” kaže on.
Zahvaljujući Vidi i sličnim pričama, ne samo da su mnoge srpske škole ostale otvorene, već su srpska sela kao što je Srednja reka ponovo oživjela. Vida i Dragan sada rade sve poslove zajedno, uključujući i branje pečuraka, što Vida posebno voli.
Ovakvi brakovi nisu samo priče o ličnoj adaptaciji i izazovima, već i o kulturnom povezivanju koje može revitalizirati čitave zajednice.
