Novi Pazar – Iako su parking mjesta za osobe sa invaliditetom jasno obilježena i zakonski zaštićena, svakodnevna realnost mnogih građana govori sasvim suprotno. Jedna od onih koja se gotovo svakog dana suočava sa ignorisanjem tih pravila je Amina Kurtanović Nikšić, majka djeteta sa invaliditetom. Njena ispovijest otkriva koliko je često borba za elementarno dostojanstvo iscrpljujuća i bolna.
- „Ako se parkiram dalje, šta prvo da odnesem kući? Da li da nosim stvari i ostavim dijete da me čeka samo u autu, ili da prvo nju unesem, pa rizikujem da je ostavim u stanu dok se vraćam po stvari? Nekad ne mogu da izaberem – samo vrištim s njom“, ispričala je Amina za Kurir televiziju.
U njenoj zgradi postoje dva parking mjesta rezervisana za osobe sa invaliditetom, ali ona često ne može da ih koristi – jer su zauzeta od strane nesavjesnih vozača.
- „U gradu ionako ima malo parkinga, a posebno mjesta za invalide. Ljudi se parkiraju gdje stignu, jer ‘im treba’, ne razmišljajući da nekome drugom to mjesto znači razliku između sigurnosti i opasnosti. Moja kćerka ne može da čeka, ne razumije šta znači ‘sačekaj da nađem mjesto’. Njen mozak ne funkcioniše tako – može dobiti epi-napad u tom trenutku“, objašnjava Amina.
Dodaje da ponekad naiđe na razumijevanje, ali često doživi i vrijeđanja.
- „Jednom sam skrenula pažnju vozaču luksuznog automobila, a on me izvrijeđao, prijetio, rekao da ga nije briga i da i njemu ‘treba to mjesto’. Morala sam pozvati policiju. Ljudi zaboravljaju da iza tih oznaka stoje stvarni problemi, stvarni ljudi i stvarna djeca“, kazala je.
Amina navodi da je i sama mnogo puta u situaciji da joj parking mjesto ne treba, ali priđe, provjeri i zamoli ako vidi da neko nepropisno zauzima prostor namijenjen osobama sa invaliditetom.
- „Nekad se izvine i pomjere auto, ali češće dobijem odbijanje, neljubaznost ili šutnju“, dodaje ona.