Nekadašnji zavisnik iz Novog Pazara odlučio je ogoliti svoju priču i podijeliti je s javnošću. Njegov identitet ostaje skriven, ali njegov glas odjekuje kao upozorenje i nada. U razgovoru za portal A1, ispričao je potresnu ispovijest o putu u pakao zavisnosti i povratku iz ponora smrti.
“Kad sam bio na ivici smrti, pozvali su policiju. Niko me nije pokušao razumjeti, samo su me krivili i odbacili.”
Sve je, kako kaže, počelo još u osnovnoj školi – cigarete, marihuana, zatim ekstazi i LSD u srednjoj. A onda, jedan pogrešan korak: “Heroin. Igla. I kad tu zakoračiš, nema više nazad.”
Pobjegao je iz kuće, izglasao iz tišine koju niko nije slušao. Roditelji su, kaže, bili emocionalno odsutni, “samo vika ili još gora tišina”.
“Droga te ne pita ništa. Samo te zagrli. A onda te ubije iznutra.”
Prvi ubod heroina nije mu se svidio. Ali sljedeći dan – želja. I tako je počelo. Kroz godine je prodao sve što mu je bilo vrijedno. Krao je, varao, lagao.
“Shvatio sam da sam postao neko ko ne može da ustane iz kreveta bez nečega u krvi.”
Heroinske krize su bile mučne, užasne. Vrištanje iznutra, lomljenja tijela, halucinacije, osjećaj smrti.
Porodica ga je napustila. Svi osim jedne osobe – njegove sestre.
“Zamrzio sam sve. Samo sestra je ostala. Njoj dugujem život.”
Odlazak na liječenje bio je, kaže, najteže poglavlje.
“Bio sam vezan za krevet, u pelenama. Bez dostojanstva. Gledali su me kao da sam stvar.”
Trebalo mu je mjesec dana da ponovo nauči da pogleda čovjeka u oči.
Ipak, nije sve prošlo bez posljedica: “Mozak mi je spor, zaboravljam. Ali sam živ.”
Danas je čist već četiri godine. I dalje se bori.
San o drogi se javlja, miris je podsjetnik. Ponekad, kaže, osjeti kako ga nešto vuče nazad, ali zna da se, ako padne, više nikada neće vratiti.
“Sad znam – ako se vratim, neću se vratiti živ.”
Porodični odnosi su hladni, ali funkcionalni. I dalje postoji distanca, ali sada postoji i razumijevanje.
Na pitanje šta bi poručio mladima koji misle da je droga “samo faza”, odgovara:
“Samo neka me vide. Neka čuju moju majku kako plače. Neka me odvedu u onu bolnicu gdje sam bio vezan kao životinja.”
“Droga nije zezanje. Droga nije avantura. Droga je smrt.”
Njegova priča nije bajka, nema heroja i nema zaborava. Ali ima izbavljenja.
“Ovo nije priča o drogama. Ovo je priča o čovjeku koji je odlučio da ne umre.”