Sjenica – Nakon godina života i rada u Njemačkoj, diplomirana psihološkinja Mirzeta Habibović odlučila je da se vrati u svoj rodni kraj i nastavi život u Sjenici.
Govoreći za Euronews Srbija, Mirzeta je podsjetila da je, kao i mnogi njeni sunarodnici, Njemačku vidjela kao „obećanu zemlju“. Tamo ju je, kako kaže, vukla i činjenica da se dio njene porodice već nalazio u inostranstvu.
- „Čovjek u sebi nekako prelomi da krene i da vidi da li će mu biti bolje. Tako sam i ja odlučila da odem u Njemačku“, prisjetila se ona.
Odlazak, međutim, nije bio nimalo jednostavan. Prošao je kroz brojne birokratske prepreke, od polaganja nivoa B1 i B2 njemačkog jezika u Beogradu, do stalno promjenljivih zahtjeva njihovih institucija.
- „Prevela sam sve dokumente, prošla kroz sve procedure i na kraju dobila vizu. Potom sam položila stručni ispit pri Ministarstvu zdravlja u Kelnu i dobila licencu – Urkunde“, navela je Habibović.
Nakon toga, zaposlila se u državnoj dječjoj klinici u Kelnu i vjerovala da je ostvarila svoj san. Planirala je i da njena djeca, jedno po jedno, nakon završetka studija, dođu i nastave život u Njemačkoj.
Ipak, vremenom se javila nostalgija i osjećaj praznine. Najveći izazov bio je, kaže, to što nije mogla da bude uz svoje roditelje u njihovim poznim godinama.
- „Čovjek se zapita koliko mu je još vremena ostalo da provede s njima. Počne da razmišlja drugačije, dublje. I sama sebi kažem: ‘Šta ću ja ovdje?’ Mogu i u svojoj državi da živim i radim, možda ne na isti način, ali sigurno srećnija“, iskrena je Mirzeta.
Jedan od ključnih razloga za povratak bio je i strah da će njeni potomci s vremenom izgubiti vlastiti identitet.
Odluku je, dodaje, dodatno učvrstilo to što je Srbija pokrenula program povratka zdravstvenih radnika iz inostranstva.
- „Bilo mi je važno kada sam vidjela da je država prepoznala našu bol u inostranstvu i omogućila da se vratimo i radimo u svojoj zemlji“, zaključila je Habibović. Cijeli intervju možete pogledati u video prilogu ispod teksta.
Izvor euronews.rs