U udaljenom selu Luke, blizu Bora, živi Saška Martinović, mlada žena koja se suprotstavlja savremenim društvenim očekivanjima i gradskom načinu života. Sa svojih 24 godine, Saška vodi domaćinstvo i brine o impresivnom broju životinja – 10 bikova, 10 krava, 26 ovaca, pet krmača, jednog vepra i 20 prasića.
Selo Luke, koje je doživjelo iseljavanje mladih generacija, za Sašku predstavlja i dom i mjesto rada. Dok se mnogi njenih godina okreću urbanom životu, ona se posvećuje poljoprivredi. “Voljela bih da se mladi ljudi bave poljoprivredom kao ja, da se vrate na selo, da se isprobaju,” izjavljuje Saška, čija ljubav prema zemlji i životinjama zrači iz svake njene riječi.
Saškin svakodnevni život uključuje ne samo brigu o životinjama, već i rad na pijaci, gdje prodaje mlijeko, sir i druge proizvode. Unatoč fizički zahtjevnom poslu, ona sa osmijehom na licu govori o svojoj ljubavi prema životinjama i selu. “Gdje ste djevojke moje lijepe,” pozdravlja ona svoje krave ulazeći u štalu.
Njen suprug Novica, koji radi kao vozač autobusa, i njegovi roditelji, puni su hvale za Sašku. “Moja snaha, to je radnik, vrijedna, ona ima dušu, ona je srce, nikad se ne ljuti,” kaže Miodrag, Saškin svekar. Iako su mogli živjeti u gradu od Novicine plate, Saška je odabrala život na selu.
Saška naglašava da za nju luksuzan život u gradu, sa plažama, garderobom i šminkom, ne predstavlja privlačnost. Ona nalazi zadovoljstvo u jednostavnom životu sa životinjama, čistim zrakom i prirodom. “Nisam ja tip osobe koja voli da se šminka, da nosi skupe haljine, duge nokte, ali volim da mi je dvorište puno svega,” izjavljuje Saška.
Saška Martinović predstavlja primjer žene koja uspijeva očuvati tradicionalni način života, usprkos izazovima modernog doba. Njena priča inspiriše i pokazuje da se upornost i ljubav prema zemlji i prirodi i dalje cijene u Srbiji.
(Exploziv)
