Živko Tofilović (42) iz sela Ostojićevo kod Sente doživio je tragediju kakvu malo ko može preživjeti – strujni udar od čak 20.000 volti. Nesreća koja ga je zadesila 2009. godine u trenutku mu je promijenila život, ostavila trajne posljedice, ali i pokazala kakva snaga i volja mogu da postoje u čovjeku.
Kobnog dana radio je kao radnik obezbjeđenja u jednoj firmi kada je pokušao da spriječi sudar kontejnera sa kapijom. U tom trenutku vozač je nehotice zahvatio žicu dalekovoda, a ogromna struja prenijela se na Živka.
- „Bio sam svjestan, ali nisam znao da me trese struja. Imao sam osjećaj kao da mi se ramena spajaju pod ogromnim teretom. Trajalo je 15 sekundi, a činilo mi se kao vječnost“, prisjeća se danas.
Udarcem je izgubio vid, a struja mu je kroz tijelo spalila palac na nozi i teško oštetila desnu ruku. Ubrzo je uslijedila amputacija – najprije noge, a zatim i ruke.
U bolnici je proveo gotovo pet mjeseci. Operacije, nesnosni bolovi, nesigurnost u budućnost – sve ga je to pratilo. „Četrdeset dana nisam znao za san. U 24 sata spavao sam deset minuta. Bilo je to nešto što rijetko koji čovjek može da izdrži“, iskreno govori Živko.
Ipak, nikada nije dopustio da ga slomi očaj. Odbio je depresiju i lijekove za smirenje. Umjesto toga, odlučio je da se bori. „Nikad se nisam predavao, pa nisam ni tada“, kaže.
Uprkos teškom invaliditetu, Živko je ponovo stao na noge – najprije uz pomoć proteze, zatim i kroz sport. Već šest mjeseci nakon nesreće počeo je da se bavi streljaštvom i postao član reprezentacije Srbije osoba sa invaliditetom.
- „Na treninzima sam ostajao duže od svih, trudio se da se sam osposobim. Niko ne može čovjeku pomoći koliko on može sam sebi“, naglašava on.
Sedam godina nakon nesreće oženio se i postao otac. Danas sa osmijehom govori o svojoj kćerkici i životu koji, iako pun iskušenja, nosi s ponosom.
- „Život je borba i ne treba odustajati. Onima koji prolaze kroz slične muke poručujem – glavu gore, trudite se i borite. Samo tako čovjek može pobijediti sve prepreke“, ističe Živko.
Iako je ostao bez ruke i noge, ovaj hrabri čovjek pokazuje da prava snaga ne leži u tijelu, nego u volji. Njegova poruka je jasna: zahvalan je što je živ i što je imao priliku da svoju tragediju pretvori u inspiraciju drugima. Pogledajte prilog Kuriraispod teksta.
Izvor Kurir