Život sa dijabetesom tipa 1 mijenja sve – ne samo za dijete koje se svakodnevno bori s bolešću, već i za cijelu porodicu. To potvrđuje i priča Azre iz Novog Pazara, majke koja je svoj život u potpunosti podredila brizi o zdravlju svoje kćerke.
„Očigledno prvi susret – šok. Eto, tako bih opisala taj trenutak“, prisjeća se Azra kada je saznala da njeno dijete ima dijabetes. Ljekari sa Instituta za majku i dijete potvrdili su dijagnozu i uputili porodicu u dalje korake – kako davati insulin, brojati ugljene hidrate i pravilno pripremati obroke.
- „Posebno je bilo teško kada ona tog dana nikoga od nas nije prepoznala. Taj trenutak mi se uvijek vraća kada se spomene dijabetes“, kaže Azra.
Sedmodnevni boravak u bolnici bio je samo početak. Obuka i rehabilitacija nastavljeni su u Bukovičkoj banji, ali su se brzo vratili kući, gdje je djevojčica, okružena porodicom, bila mirnija i stabilnija.
Danas je svakodnevna rutina porodice ispunjena terapijama, kontrolama i stalnom pripravnošću. Uz aparat za mjerenje šećera i insulin, uvijek nose i sokiće, slatkiše te neizostavni glukagon sprej – lijek koji u hitnim situacijama momentalno podiže nivo šećera u krvi i može spasiti život.
Azra naglašava da dijabetes, koliko god bio težak, nije nepremostiva prepreka:
„To nije nešto strašno, nešto sa čim se ne može živjeti. Ima trenutaka kada je teško, ali ima i onih kada se život odvija sasvim normalno. Ono što nas je ova bolest naučila jeste disciplina.“
Njena poruka svim roditeljima djece oboljele od dijabetesa je jasna – ljubav, upornost i razumijevanje ključ su da djeca imaju djetinjstvo što bliže bezbrižnom.
- „Dijabetes nas je naučio da budemo istrajni i disciplinovani. Samo tako možemo djeci pružiti normalan i srećan život.“