U Beogradu, na prometnoj Đeram pijaci, među brojnim pekarama i radnjama s hranom, postoji jedno posebno mjesto koje nosi miris tradicije i priču o strasti. To je radnja koju su otvorili supružnici Sonja i Dragan Tešević, nekadašnji stanovnici Novog Pazara, koji su prije nekoliko mjeseci odlučili da presele svoj život i dio pazarne tradicije u srce Beograda.
Za razliku od klasičnih beogradskih pekara, kod Teševića nećete naći kroasane, žu-žu ili burek. Umjesto toga, njihov meni je prepun tradicionalnih specijaliteta iz Novog Pazara, kao što su mantije, pita, domaće krofne uvaljane u šećer, urmašice, uštipci, sudžuk, baklave, šam-rolne i popularni kolač trileće.
Priča o hrabrosti i ljubavi prema tradiciji
Sonja i Dragan su prije ljeta 2024. godine živjeli u Novom Pazaru, gdje su desetljećima gradili svoj dom. Međutim, njihova odluka da napuste rodni grad bila je vođena željom da budu bliže svojim kćerkama, koje već žive u Beogradu. Ostavili su kuću, postali podstanari i započeli svoju avanturu u svijetu gastronomije, otvarajući radnju u kojoj su svi specijaliteti ručno pripremljeni, baš kao što su ih pravili njihovi preci.
“Vidjeli smo kako se radi u jednoj pekari gdje smo kratko radili, ali smo ubrzo shvatili da moramo pokrenuti nešto svoje, nešto što nosi dio našeg kraja”, objašnjava Sonja. “Nikad nisam radila u ugostiteljstvu, ali sve što sada pravim, spremam kao da pripremam za svoju djecu.”
Specijalitet koji Beograđani nisu znali da im treba – obaruša
Jedan od specijaliteta koji se izdvaja u njihovoj ponudi je obaruša, staro jelo iz jugozapadne Srbije, koje mnogi Beograđani nikada nisu probali. Obaruša je svojevrsna “gibanica”, koja u različitim krajevima ima različita imena – na Kosovu je poznata kao filija, u Novom Pazaru kao obaruša, a negdje i kao masenica.
“Obaruša se pravi od ručno razvijenih kora, koje se pojedinačno zapeču, pa prelivaju sirom, kajmakom i pavlakom, a zatim slažu jedna na drugu. Originalno se sprema pod sačem, ali mi je ovdje u Beogradu pečemo u rerni”, objašnjava Dragan.
Ukus tradicije u svakom zalogaju
Posebno su ponosni na svoje uštipke i krofne.
“Seljački uštipci su nepravilnog oblika, jer ih vadimo kašikom i ubacujemo direktno u vrelo ulje. Što se tiče krofni, one su jednostavne, prazne, ali preliveno sa šećerom, baš onako kako ih pamte generacije”, iskreno kaže Dragan.
Sonja se, s druge strane, prisjeća kako je savladala pripremu sukanih baklava.
“Recept za sukanu baklavu sam dobila od komšinice prije 23 godine, kad nam se rodila srednja kćerka. Malo sam promijenila recept i sada je pravim sa 45 kora, između kojih redovno stavljam orah i plazmu.”
Radna etika i porodična posvećenost
Teševići svoj dan započinju u 5:30 ujutru, a radnju otvaraju u 7:30. Rade sve do 18 sati, osim nedjeljom, i uprkos napornom radu, zadovoljni su što svojim mušterijama mogu pružiti pravi domaći okus po pristupačnim cijenama.
“Radimo sve sami, i to je razlog zašto su naše cijene niže od uobičajenih. Na primjer, velika urmašica kod nas košta samo 100 dinara”, objašnjava Sonja.
Dragan dodaje da su mantije i kolpite, koje dobijaju iz Novog Pazara, uvijek na meniju, a ostale specijalitete pravi Sonja.
Na kraju, Sonja i Dragan pozivaju sve da ih posjete i probaju njihove specijalitete, uz obećanje da će svaki zalogaj vratiti uspomene na tradicionalna jela koja su odoljela zubu vremena.
Izvor Priče sa dušom