PEŠTERSKA VISORAVAN – Na prostoru koji s razlogom nazivaju “srpskim Sibirom”, gdje zime ne opraštaju ni ljudima ni životinjama, odigrala se drama o kojoj danas priča čitav region. Na svega dvadesetak metara od štale, u tišini pešterske noći, kangal Ajaz stao je licem u lice s vukom – i izašao kao pobjednik. Ajaz, trogodišnji pas čuvar stada porodice Kurtagić, u borbi jedan na jedan savladao je vuka i spriječio još jedan pokolj ovaca, kakav je na ovom području, nažalost, česta pojava. Njegov vlasnik Saladin Kurtagić svjedoči da je prizor koji je zatekao bio jeziv.
– Kad sam otišao prema štali, vidio sam vuka udavljenog. Krvi je bilo dosta, vidjelo se da je borba bila žestoka, ali psa nije bilo nigdje. U prvi mah sam se prepao, ali čim sam vidio mrtvog vuka, znao sam da je Ajaz živ. Da je bilo više vukova, on to ne bi mogao – priča Saladin.
Ono što ovu priču čini još dramatičnijom jeste činjenica da niko nije čuo borbu. Nije bilo laveža, pucnja, ni ljudske reakcije. Samo tragovi krvi i mrtav vuk u snijegu.
– To je bilo bukvalno pored štale. Niko ništa nije čuo. Pas je sam odradio posao. Kad smo ga kasnije našli, imao je ugriz na obrazu i nekoliko manjih povreda na nogama, ali je već sutradan bio ponovo na dužnosti – kaže Kurtagić.
Ajaz se, kako dodaje njegov vlasnik, ne odvaja od stada. Odmor za njega ne znači povlačenje – već kratku pauzu prije nove noći. Na Pešteru, vuk nije rijetkost, već svakodnevna prijetnja. Kurtagići pamte 2019. godinu kada su im vukovi u jednoj noći udavili čak 50 ovaca.
– Dolaze u čoporima, ali ima i pojedinačnih vukova. Dešava se da se pojave usred bijela dana. Jednostavno, pas ne može biti aktivan 24 sata, ali kad je tu – onda je on prva i posljednja linija odbrane – objašnjava Saladin.
Iako na ovim prostorima ima i drugih rasa čuvara, porodica Kurtagić svjesno se odlučila za kangala – rasu poznatu po snazi, stabilnom karakteru i izuzetno snažnom stisku vilice.
– Kangali su mirni prema ljudima, nisu agresivni bez razloga, ali pred zvijerima nemaju straha. Imaju najjači stisak vilice među psima čuvarima. Ajaz je rođen kod nas, s nama je od prvog dana – kaže Kurtagić.
Najbolji primjerci ove rase dostižu cijenu i do 30.000 eura, ali za pešterske stočare njihova prava vrijednost mjeri se spašenim stadima i neprospavanim noćima bez straha. Iako je borba bila krvava, Ajaz nije postao “pas koji je pobijedio vuka” – on je, kako kažu na Pešteru, samo radio svoj posao.
– Već sljedeće noći bio je daleko od štale, lajao, obilazio teren. On sa svoje dužnosti ne ide – zaključuje Saladin.
Na visoravni gdje priroda ne prašta slabost, Ajaz je još jednom dokazao da opstanak često zavisi od onih koji ne govore – ali čuvaju život. Pogledjate video ispod teksta.