Fenomen poznat pod nazivom „Sarajevo Safari“, najjeziviji opis navodnog „ratnog turizma“ tokom opsade Sarajeva, ponovo je u centru međunarodne pažnje nakon što je milansko tužilaštvo u Italiji u proljeće 2025. zvanično otvorilo istragu zbog sumnji u „namjerno ubistvo s otežavajućim okolnostima okrutnosti i gnusnih motiva“.
Iako su glasine o tome da su strani državljani dolazili na položaje Vojske Republike Srpske (VRS) i za novac pucali na civile u opkoljenom Sarajevu postojale još 1990-ih, priča je dobila globalnu vidljivost tek 2022. godine, nakon premijere dokumentarnog filma „Sarajevo Safari“ slovenskog reditelja Mirana Zupaniča. Film je prikazan na festivalu AJB DOC u Sarajevu te emitiran na Al Jazeera Balkans, gdje je izazvao šok, gnjev i zahtjeve za pravnim epilogom.
Dokumentarac se temelji na svjedočenjima nekoliko izvora, među kojima i bivšeg pripadnika obavještajne službe. Prema tim svjedočenjima, „turisti strijelci“ u Sarajevo su navodno pristizali organizovano, preko Beograda, odakle su helikopterima Vojske Jugoslavije ili cestovnim putem prebacivani na položaje VRS-a oko Sarajeva. Kao jedna od ključnih lokacija izdvaja se sarajevska Grbavica, tada pod kontrolom VRS-a, s direktnim pogledom na grad. Svjedoci navode da su učesnici dolazili iz Italije, Kanade, SAD-a, Rusije i drugih zemalja. Najkontroverzniji navod odnosi se na postojanje „cjenovnika“, prema kojem je „tarifa bila viša ako bi dijete bilo pogođeno“.
Filmu je dodatnu težinu dalo ranije svjedočenje američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana pred Haškim tribunalom, koji je još 2007. pod zakletvom izjavio da je „nekoliko puta“ vidio strane državljane na položajima VRS-a „koji nisu djelovali kao lokalci“ i koji su pratili srpske snage na Grbavici.
Nakon premijere filma 2022., tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela je krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH zbog navoda o direktnom učešću nepoznatih lica i struktura VRS-a. Tužilaštvo BiH je formiralo predmet, ali godinama nije bilo informacija o napretku istrage, što je izazvalo kritike u domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Umjesto toga, nova pravna dinamika pokrenuta je u Italiji. Na osnovu prijave novinara Ezija Gavazzenija i bivšeg sudije Guida Salvinija, milanski tužilac Alessandro Gobbis otvorio je istragu 2025. godine. Prema navodima iz italijanskih medija, fokus istrage su italijanski državljani, uključujući i pojedince povezane s krajnjom desnicom te „milanskog biznismena koji posjeduje privatnu kliniku za estetsku hirurgiju“. Također se istražuje logistička ruta koja je navodno vodila iz Trsta prema Beogradu, korištenjem čarter letova kompanije „Aviogenex“, a potom helikopterskim prevozom na položaje oko Sarajeva.
Italijanska istraga navodi i sumnju da je operaciju organizovala Služba državne sigurnosti Srbije, pri čemu se u izvještajima spominje ime Jovice Stanišića. Prema dostupnim podacima, navodna cijena „paketa“ iznosila je između 80.000 i 100.000 eura u današnjoj vrijednosti, dok su pojedini izvori potvrdili tvrdnju da je „najviša cijena plaćena za ubistvo djeteta“.
Dok su međunarodni mediji i organizacije zatražile temeljito razjašnjenje slučaja, zvaničnici Republike Srpske i udruženja ratnih veterana žestoko su negirali sve navode, nazivajući film „propagandom“, „gnusnim lažima“ i pokušajem „demonizacije srpskog naroda“. Iz istočnosarajevske gradske uprave čak su podneseni zahtjevi za zabranu prikazivanja filma u Republici Srpskoj, kao i krivična prijava protiv reditelja Mirana Zupaniča.
Uprkos poricanjima, pravne radnje se nastavljaju. Dok istraga u Bosni i Hercegovini i dalje stoji pod velom šutnje, italijansko tužilaštvo najavljuje da će proces voditi „u punom kapacitetu“ zbog teške kvalifikacije zločina. Tri decenije nakon opsade Sarajeva, „Sarajevo Safari“ tako postaje ne samo dokumentarac o najmračnijim epizodama rata, nego i pokretač međunarodnih istraga koje tek sada, čini se, počinju otvarati pitanja koja su godinama bila potiskivana. Pogledajte dokumentarni film ispod teksta.