U srcu Vlašića, tamo gdje putevi prestaju, a priroda preuzima vlast, žive supružnici čija životna priča budi i poštovanje i divljenje. Nakon 12 godina braka, dočekali su ono što su godinama sanjali – rođenje kćerkice.
„Nakon 12 godina – dobili smo dijete. To je naša najveća radost. Nema dana da ne zahvalimo Bogu“, kaže domaćin Refik, dok s osmijehom priča o svakodnevnom životu koji dijeli sa suprugom, djetetom, stadom krava i stotinama ovaca.
Njihov život je daleko od gradskog komfora, ali je ispunjen smislom. Dan počinje u zoru, kada stoka traži svoje. Muzne krave, ovce, mužnja, sirenje, hranjenje – sve je podijeljeno. “Ona radi više od mene, majka, domaćica, čobanica… sve je ona”, iskreno priznaje Refik.
Imanje na visinama krije više od 30 krava i preko 200 ovaca. „Uz to imamo i muzilicu, da olakšamo posao. Sirimo, pravimo mliječne proizvode. Sve je domaće i po starinski, baš kako su nas naši naučili“, dodaje on.
Rođenje djeteta vratilo je dodatnu volju i motivaciju. „Sami smo gore, ali sad nije više samo nas dvoje. Sad se sve radi za nju“, kaže majka dok se smiješi.
Njihova kćerka, stara dvije i po godine, već poznaje ritam planinskog života. „Dok ja odem za ovcama, žena ostaje sa djetetom i muzom. Uveče sve ponovo, ali to nam je život i ne žalimo se“, dodaje Refik.
Pored njih, važnu ulogu ima i pas vraćalac – pulin, koji bez greške zna kada i gdje treba tjerati stado. „Bez njega bi morali jedno od nas stalno biti uz ovce, ovako olakša mnogo“, govori domaćin dok pokazuje psa koji mudro prati svako kretanje.
Na Vlašiću se živi u skladu s prirodom. „Ovdje te niko ne tjera da radiš, ali ako ne ustaneš u četiri, već si zakasnio za cijeli dan. Rad te tjera sam od sebe“, kaže Refik, opisujući životni ritam na planini.
Odlazak u inostranstvo im nije ni na kraj pameti. „Šta bi tamo radili? Ovde smo svoji na svome. Niko nam ne komanduje, imamo koliko radimo i mirni smo“, kaže domaćin.
Prije nekoliko godina, zbog porodičnih razloga, morali su privremeno rasprodati stoku. „Žena je bila pred porođajem, nije bilo lako, ali smo se vratili i sada opet imamo sve. I više“, priča on, pokazujući na štalu punu ovaca.
-
Poruka mladima: Nije lako, ali se može
Ovaj par s Vlašića pokazuje da su trud, međusobna podrška i ljubav dovoljni da se i najteži uslovi pretvore u dom pun topline. „Nema televizije, nema dangubljenja. Samo rad, i kad legneš – znaš da si pošteno umoran“, kaže Refik.
Njihova priča je dokaz da se sreća često krije tamo gdje je rijetko ko traži – u znoju, škripi vrata štale, u mirisu svježe pomuženog mlijeka, i osmijehu djeteta koje je stiglo nakon dugih 12 godina iščekivanja. Pogledajte video ispod teksta.