PIROT – Ljiljana Dobler (68), Piroćanka koja je gotovo čitav život provela u Njemačkoj, odlučila je da se vrati u domovinu i započne novi poslovni poduhvat. Umjesto da mirno provodi penzionerske dane, kako bi mnogi očekivali, Ljiljana je otvorila butik sa markiranom garderobom u blizini Zelene pijace u Pirotu – i to garderobom koju sama uvozi iz Njemačke.
– „Nije me držalo, morala sam da krenem u novi početak. Ne želim da svoj kapital i trud ostavim u Njemačkoj. Nije tamo sve maslo“, kaže Ljiljana sa osmijehom, dok stoji iza pulta svoje radnje.
Život je, kaže, nije mazio. Odrasla je u siromaštvu, udala se mlada, rodila kćerku, ali brak je bio pun nasilja. – „Kad sam otišla kod oca da kažem da ću se razvesti – i tamo sam dobila batine. Takvo je vrijeme bilo,“ priča ona.
Vođena instinktom da kćerki obezbijedi bolju budućnost, 1970-ih godina odlazi u Njemačku, ostavljajući dijete na čuvanje svekrvi. Nakon tri godine, kad je sredila papire, vratila se po nju.
U Njemačkoj je radila danonoćno – od konobarisanja do vođenja restorana. Udala se kasnije za Nijemca, kojeg opisuje kao „dobrog čovjeka zbog kog bi sve ponovila.“
– „Njemačka je za rad, ali nije za dušu. Cveće tamo ne miriše, paradajz nema ukus. Samo rad, rad i rad…“ iskreno opisuje.
Svojoj kćerki je omogućila školovanje – završila je dva privatna fakulteta. Danas tamo živi i radi, ali Ljiljana vjeruje da će se i ona jednog dana vratiti u Srbiju.
U selu Krupac, rodnom mjestu njenog oca, obnovila je staru pekaru, adaptirala čitavo domaćinstvo i stvorila mali raj. I tu ne staje – ima planove za nove projekte.
– „Tako sam naučena – ne znam da stanem. Imala sam i jednu bolest – čežnju za zavičajem. Zato sam se i vratila.“
Za razliku od mnogih koji život na Zapadu vide kao ideal, Ljiljana smatra da Srbija danas ima više potencijala:
– „Vidim koliko se gradi kod nas, a kad idem prema Njemačkoj – tamo ništa, propadaju. A mi – mi rastemo.“
Poruku koju upućuje mladima u Srbiji izgovara bez zadrške:
– „Ne razumijem ove mlade što sjede po cijeli dan u kafićima. Uzmu babi penziju i piju kafu. Pa neka kažu: ‘Vidi babu od 68 godina, radi, ajde i ja da probam nešto.'“
Za kraj, poručuje gastarbajterima:
– „Vratite se kući. Ovdje se živi, tamo se samo radi. Srbija je prava zemlja za biznis – samo treba da se potrudite.“