Sjenica – Dok se mnogi sele iz sela u potrazi za lakšim životom, u sjeničkom kraju još uvijek ima onih koji ostaju, bore se i stvaraju vrhunske proizvode – poput nadaleko poznatog sjeničkog sira. Iza tog brenda ne stoje fabrike ni reklame, već ljudi, zemlja i svakodnevna borba porodica koje život vezuju za kravlje vimene i čiste pešterske pašnjake.
„Imam četvero djece. Udala sam se na selo, završila tri razreda srednje škole i nisam otišla u grad. Muzemo 12 krava zajedno, sirimo, prodajemo – borimo se za našu djecu“, priča vrijedna domaćica iz sela nadomak Sjenice. Njena svakodnevica podrazumijeva sve – od muže i sirenja, do pomoći mužu u polju, pa čak i čuvanja stoke. „Ako treba čobanica, drva, šta god – tu sam. Kad završim kućne poslove, odmah idem da pomognem mužu.“
Zajedno sa suprugom, koji je završio tehnologiju, a ona agronomiju, ostali su bez posla. „Hvala Bogu da smo imali zemlju, pa smo školovali djecu iz ovog rada. Imamo troje, školovani su, zdravi – to je naše bogatstvo.“
Njihova jutra počinju uz čaj, a onda slijede štala, sirenje, ispaša i priprema hrane. „Ljeti ima više posla, ali i djeca pomažu. Zimi je rutina ista, ali kad si zadovoljan i zdrav, ništa nije teško.“
Ipak, iza ovih inspirativnih priča kriju se brojni izazovi – prije svega nerealno niska otkupna cijena mlijeka. „Kod nas je cijena 27 dinara po litru. U Ivanjici je od 35 do 45. Sve je poskupilo, samo mlijeko stoji. Ljudi su s pravom ogorčeni.“
Poljoprivrednici iz Sjenice, Novog Pazara i Tutina godinama ukazuju na isti problem. U sklopu nedavne posjete lokalnim gazdinstvima, stručnjaci i gosti iz Vojvodine – vlasnici mini mljekara – pokazali su kako mala ulaganja mogu donijeti velike promjene: „Mini mljekare na selu omogućuju preradu sirovog mlijeka u sir, kajmak, maslac, surutku – i sve to donosi veću cijenu i sigurniju zaradu.“
Jedan stočar iz sela bliže Sjenici ističe da, iako imaju 15 krava i proizvode vlastitu stočnu hranu – teško je opstati. „Zemlja je plodna, selo dobro povezano, ali nema radne snage. Mladi više ne žele ostajati. Najveći problem je što nema ko da čuva stoku.“
Sličnu priču dijeli i drugi proizvođač: „Imam osam krava i šest junica, mehanizaciju sam obezbijedio, ali ne mogu s ovim cijenama pokriti troškove. Samo za jednu investiciju prošle godine otišlo je 20.000 eura – bez pomoći braće koji su u inostranstvu, ne bih mogao.“
Njihove riječi prate i svakodnevne situacije, poput one kada komšija pozove jer krava teli, a oni ostavljaju sve da pomognu. „To je naš život – nema pauze, nema izgovora.“
Zajednički zaključak svih sagovornika je jasan – državne subvencije jesu značajne, ali nisu dovoljne. Bez pravedne otkupne cijene mlijeka i bolje organizacije tržišta, proizvodnja sira, mlijeka i svih drugih domaćih proizvoda postaje borba s vjetrenjačama.
Ipak, uprkos svemu, u očima ovih ljudi vidi se ono najvažnije – ponos, dostojanstvo i ljubav prema svom selu i pozivu. A sjenički sir, koji i danas miriše iz podruma ovih domaćinstava, ostaje simbol tog truda i kvaliteta koji nadilazi granice. Pogledajte tv prilog ispod teksta.