Na turskom poluostrvu Galipolju su 1915. godine ujedinjene britanske i francuske snage započele bitku u namjeri da zauzmu Istanbul i tako uspostave kontrolu nad strateški bitnim moreuzima Bosforom i Dardanelima. U toku jedne godine su na poluostrvu stacionirali više od 500.000 vojnika.
Njihov pokušaj je bio neuspješan, a cijena pobjede Osmanlija bila je, kako se procjenjuje, više od 210.000 poginulih i 262.000 ranjenih turskih vojnika.
Prema turskim izvorima broj dobrovoljaca iz Albanije,Kosova,Sandžaka i Bosne i Hercegovine koji su došli na ratište Čanakkale i ostali da se bore, iznosio je oko 29.700 ljudi. Svi oni bili su mlađi od dvadeset četiri godine. Oni koji su preživjeli prešli su u Anadoliju i nastanili se u raznim dijelovima Turske.
Pomorska bitka kod Čanakkale (Bitka na Galipolju) vođena je između 3. novembra 1914. i 18. marta 1915. godine, a kopnena bitka na Galipolju je trajala od 25. aprila 1915. do 9. januara 1916. godine. Turska je pobedila neprijatelja,pa se 18.mart svake godine obilježava u Turskoj kao dan šehida Turske, Sandzaka,Albanije,Bosne i Kosova . Tako je predsjednik muslihuna Pešteri Aljbaka iz sela Devreč na Pešter imao sedam sinova i to: Mehmed,Salih,Rama,Šemsudin,Šaban, Arslan i Jusuf.
Kada je došlo vrijeme za đurumlije, Aljbaka je htio otići sa svih svojih sedam sinova da se bori za Tursku na Čanakalje 1915 godine. Đurumlije su tražili samo jednog iz kuće. Na spisku je bio Rama, jer je on bio najvredniji. Međutim, Rama je bio oženjen i imao djecu, a Šemsudin nije. Pošto nijesu imali dokumenta, nije se moglo ni identifikovati. Tako je Šemsudin otišao u Đurumlije umjesto svog brata Rame.
Plakao je Rama svakog dana, zašto on nije otišao na Čanakalje da se bori kao mudzahedin i da pogine kao šehid za odbranu Turske. Ali, šta je rekao Babo Aljbaka, tako je moralo biti, Ili idemo svi, ako ide samo jedan, neka to bude Šemsudin, jer on nije oženjen i zna da se bori. Od tuge zato što nije otišao na Čanakalje, da bude muhadzedin i šehid, Rama je nedugo od tog vakta preselio i ostavio troje siročadi. No od smrti se ne može pobjeći, borili se ili ne.
Šehid može uvesti u DZenet sedamdeset osoba koje on izabere. Tako je 1968.godine iz plemena šehida Bakića kojem je pripadao šehid Šemsudin, otišlo za Tursku tačno 71.osoba. Svi iz Aljbakine krije .
Najstariji je bio Mehmed, čiji su sinovi Ahmed i Adem bili vojskovođe u Tursku nakon odlaska iz Sandzaka 1968.godine. Napisao Naser Bakić , preuzeto iz knjige ,,Pešterske Priče,, autora Nasera Bakića , objavljena 2022 godine.
