Vodila je pravne bitke sa samo 104 KM penzije

1069

„Samo se sjetite da su joj prijetili, da je u nekoliko navrata bila pretučena, da su je osuđivali na kazne zatvora i da je stalno nailazila na birokratske zavrzlame. Sve je to uspjela prevazići.

Nana Fata Orlović krajem augusta prošle godine doživjela je moždani udar te je odmah hospitalizirana na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli. Iako je bh. javnost bila poprilično uplašena, uzmemo li u obzir ranija saznanja da se naša heroina već duži niz godina bori s dijabetesom i visokim krvnim pritiskom, nana Fata, srećom, oporavila se i 5. juna dočekala je ono za šta se godinama borila – izmještanje nelegalno sagrađene crkve u njenom dvorištu u Konjević-Polju.

Ipak, dok se nana Fata oporavljala, u prvi plan borbe za izmještanje crkve prometnula se njena kćerka Hurija Karić, jedno od sedmero djece koje ima.

Hurija Karić je za Stav nakon dugo čekanog 5. juna rekla kako je ona, zajedno sa svojom braćom i sestrama, znala da će se upornost njene majke isplatiti i da će se ova preduga trakavica sretno okončati.

“Teško je bilo gledati ovo sve. Da je 25 dana, puno je, a kamoli 25 godina. Posebno za ženu koja puni skoro 80 ljeta, koja nije išla u školu i koja ne zna propise. No ona se uvijek držale one stare narodne: ‘Svoje ne dam, tuđe neću.’ Znala sam da je uporna i tvrdoglava, ono što zacrta to uglavnom i ostvari. Evo, zamislite samo te tvrdoglavosti kada je 2001. godine s penzijom koja je iznosila tačno 104 KM odlučila krenuti u pravni postupak. Ruku na srce, ima i nas sedmero, mi smo joj bili potpora od prvog dana. Mada je tu bilo svega. Samo se sjetite da su joj prijetili, da je u nekoliko navrata bila pretučena, da su je osuđivali na kazne zatvora i da je stalno nailazila na birokratske zavrzlame. Sve je to uspjela prevazići”, govori o svojoj hrabroj majci Hurija Karić.

Konjević Polje, BiH – 05. juni 2021:
Hurija Karić (na fotografiji), kćerka Fate Orlović ( Nihad Ibrahimkadic – Anadolu Agency )

Ona dodaje i to kako je nana Fata uz sebe imala samo Allaha, dž. š., i dobre advokate Fahriju i Rusmira Karkina. Također, govori kako ne zaboravljaju i veliku podršku naroda koja im je davala veliki vjetar u leđa.

“Mi ćemo svakako ići u novi pravni postupak kojim ćemo tražiti odštetu. Od početka smo imali zlatne advokate, najprije rahmetli Fahriju, a kasnije i njegovog sina Rusmira Karkina. Od prvog dana sve do danas njima nijedna jedina marka nije plaćena. Nana Fata je rekla rahmetli Fahriji da će mu platiti uslugu, pošto je to i po vjerskim i po svjetovnim zakonima tako, čim naplati odštetu, a nakon njegove smrti, to je ponovila i Rusmiru. Međutim, o kakvim se veličinama radi, najbolje govori rečenica Rusmira, koji nam je rekao kako njegovom uredu nismo ništa dužni. Ipak, želja moje majke je da se ljudima plati i to će biti ispoštovano”, istakla je.

Karić kaže da se oslobodila jednog velikog tereta koji su svi nosili na plećima. S druge strane, naglašava po ko zna koji put da je za nanu Fatu taj dan bio izuzetno stresan te nam otkriva da je stalno ponavljala: “Neka živim samo još jedan dan, pa neka umrem.”

“Nana Fata je govorila to jutro da joj nije nimalo dobro. Dolazili su i medicinari da joj ukažu prvu pomoć. Skočio joj je šećer, a i pritisak se naglo povisio. Moram priznati da smo i ona i ja pile tablete za smirenje, jedino je moja sestra Zlatka to sve posmatrala bez ikakvih medikamenata. Hvala Bogu, trenutno je Fata stabilno, uskoro ćemo ići u Tuzlu na kontrolu. Dok razgovaramo, ona sjedi i pije kahvu s konama”, kroz smijeh nam priča.

Da se kojim slučajem u međuvremenu, ne daj Bože, nešto dogodilo nani Fati, Hurija Karić kategorično ističe da ona zajedno s braćom i sestrama ne bi odustala od pravde.

Advokat Rusmir Karkin, pravni zastupnik porodice Orlović, od smrti svoga oca Fahrije vodi pravnu bitku s vlastima u manjem bh. entitetu u borbi za uklanjanje nelegalno sagrađene pravoslavne crkve u dvorištu nane Fate. U trenutku ulaska teške mehanizacije u avliju s nanom Fatom i njenom najužom porodicom bio je i ovaj pravnik te su oni zajedno dočekali dan čije je svanuće nana Fata, kako nam je sama priznala, čekala duge dvije i po decenije.

“Svaka tužba koju je nana Fata s porodicom Orlović ulagala protiv vlasti u bh. entitetu Republika srpska je odbijena. Znači, ona nikad nije, nažalost, pobijedila u našoj zemlji. Ona ima formalno-pravnu mogućnost da traži materijalnu i/ili nematerijalnu štetu. Kakav će ishod toga svega biti – to ne znam. No pravna mogućnost postoji, tj. ostavljena je mogućnost za novu tužbu koja bi bila iskorištena za traženje odštete. To bi se moralo završavati na domaćim sudovima”, kazao je za Stav pravni zastupnik porodice Orlović Rusmir Karkin.

Pogotovo danas, dodaje, nemoguće je izvršiti procjenu kolika bi odšteta mogla biti i bilo bi vrlo nezahvalno govoriti o tome.

“Ako i dođe do takvog postupka, u fokusu svakako ne bi bila novčana ili neka druga materijalna dobit, već je princip u pitanju. Toliko je toj ženi jada naneseno, ima porodicu rasutu po svijetu, toliko su stresa preživjeli da zaslužuju makar malu nadoknadu za sve to. Uklanjanje crkve iz dvorišta ove hrabre žene će na određeni način zaustaviti krivični postupak koji je već pokrenut pred Tužilaštvom BiH u odnosu na sva lica koja su odgovorna, od vrha do dna, za izvršenje odluke. Istraga je već provedena, saslušano je mnogo osoba, ali s obzirom na to da je presuda izvršena, moguće je da to stane. Međutim, sigurno je da postoji krivična odgovornost svih zaduženih za provođenje odluke”, istakao je ovaj ugledni advokat.

On ističe da ovaj slučaj za njega ima i pravnu i sentimentalnu bitnost.

“Kada je riječ o pravnom aspektu, na kraju je ispalo ono što smo od početka i znali. Dakle, žena ima apsolutno pravo na svoju privatnu imovinu i to ne može niko osporiti. Uklanjanje crkve veliki je pravni korak za sve građane naše zemlje jer ostavlja poruku da je moguće doći do pravde, da postoji pravni sistem te da će odluka koja je donesena u konačnici biti i provedena. Povećava se pravna sigurnost građana naše zemlje s ovom odlukom. Smatram da je ovo ogroman uspjeh najprije mog rahmetli babe Fahrije Karkina, koji je ovaj postupak herojski vodio, ali se isplatilo. Žao mi je samo što nije doživio da vidi implementaciju presude, ali Bože moj… To je Božiji kader, tako je trebalo biti”, zaključio je Karkin.

Valja podvući da je advokat Rusmir Karkin uz porodicu Orlović bio u najtežim momentima ove borbe te im je bio, osim pravne, i velika moralna podrška. Nana Fata, kao i njena kćerka Hurija Karić u više navrata su isticale kako ih je ovaj sarajevski pravnik obavještavao o svakom poduzetom koraku i svakoj povratnoj informaciji kada je u pitanju ovaj slučaj, makar bila i ona najsitnija.

Kada se nana Fata Orlović 2000. godine vratila u Konjević-Polje, zatekla je ruševine svoje kuće u kojoj je rodila sedmero djece. U dvorištu nekadašnje kuće zatekla je izgrađenu crkvu. Od tada je počela njena pravna borba, a samo je tražila da se vrati njena oduzeta zemlja i da se crkva izmjesti. Nakon što je pokrenula i dobila sudski spor, crkva nije izmještena. Proživljavala je Fata sve i svašta u periodu borbe za pravdu, od optužbi i tužbi da je napala policajce, vrijeđana je i maltretirana, čak i fizički napadnuta. Tužena je i za širenje nacionalne netrpeljivosti, ali je oslobođena tih optužbi.

Kako kaže, zarekla se da neće odustati. Nije odustala, žalila se Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji je 2019. godine donio presudu u njenu korist i naložio da Bosna i Hercegovina mora provesti presudu i ukloniti crkvu, a Fati vratiti zemlju. Nakon toga, odugovlačile su vlasti u RS-u s uklanjanjem crkve gotovo dvije godine, a izgovor je bila pandemija virusa korona. Na kraju je crkva uklonjena.

Priča o nani Fati zapravo je priča o istrajnosti i hrabrosti, ali i priča o generacijskoj borbi za pravdu. Naime, najveća podrška nani Fati bila su njena djeca Šaban, Fatima, Hasan, Hurija, Zlatka, Senija i Ejub. Svi su oni čvrsto stajali uz svoju majku.

Nakon što je završeno uklanjanje crkve i kada su se emocije slegle, nana Fata rekla je da joj je drago da je sve završeno, da je “živa dočekala da crkva bude uklonjena iz njene avlije, iako su se mnogi nadali da će umrijeti”.

“Isto kao da sam neki teret s leđa skinula, isto kao da sam ja bila sve ono što je ubijeno u Srebrenici, pa sam tu bila dužna da se borim da se njihove duše smire. Da sam otišla na onaj svijet a da nisam uspjela, otišla bih s ogromnim teretom”, kazala je nana Fata i dodala da je godinama imala osjećaj opisan kroz jednu rečenicu: “Crkva na zemlji, ja kao da sam u zemlji.”

Izvor STAV




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *