Na svega nekoliko kilometara od Bijelo Polje, u tišini i zelenilu sela Korita, nastaje priča koja prkosi trendovima odlaska – priča o povratku, odgovornosti i hrabrosti da se život uzme u svoje ruke.
Glavni junak te priče je Zuhdo Erović, čovjek koji je njemačke fabrike zamijenio mirisom svježe pokošene trave, radom u štali i slobodom koju, kako kaže, nijedna plata u inostranstvu ne može kupiti.
Šest godina proveo je u Njemačkoj, radeći naporne i iscrpljujuće poslove. Stabilna zarada, siguran sistem i tempo koji ne prašta greške. Ipak, nakon smrti oca, pred njim se otvorilo pitanje koje mu nije davalo mira – ostati u tuđini ili se vratiti na porodično imanje i nastaviti ono što je započeo njegov otac. Odlučio je da se vrati.
- „Tamo se radi mnogo, živi brzo, ali srce ti je uvijek kod kuće“, kaže Zuhdo dok pokazuje imanje koje danas vodi. Za njega, to nije samo posao – to je obaveza prema porodici i naslijeđu.
Seoski život ne poznaje smjene ni vikende. Ljeto donosi najviše posla – košenje, plastidbu, pripremu hrane za zimu. Dani su dugi, sunce nemilosrdno, ali umor je, kaže, drugačiji.
„Kada znaš da radiš za sebe, umor ima smisla“, objašnjava.
Zimi je tempo sporiji, ali stoka ne čeka. Nema praznika ni slobodnih dana. Ipak, Zuhdo ističe da je sve lakše kada radiš ono što voliš. Danas je uspješan stočar i proizvođač domaćeg goveđeg mesa. Svoje proizvode plasira putem društvenih mreža, a kupci se vraćaju jer, kako kaže, znaju da dobijaju domaće, svježe i pošteno proizvedeno meso.
Za mnoge mlade ljude Njemačka je simbol uspjeha. Za Zuhda je to bila škola života. Shvatio je da novac nije jedino mjerilo vrijednosti.
„Ovdje sam svoj gazda. Znam zašto ustajem i za koga radim“, govori odlučno.
Njegova priča nije samo priča o stočarstvu. To je priča o povratku korijenima, o odgovornosti prema porodici i o tome da hrabrost često znači izabrati teži put – ali onaj koji donosi unutrašnji mir. U vremenu kada sela sve više ostaju prazna, njegova štala je puna. Dok mnogi odlaze, on se vratio. Njegova poruka mladima je jasna:
„Radite ono što volite. Ako ste uporni i ako radite za sebe, može da se živi i na selu.“
Priča Zuhda Erovića pokazuje da uspjeh ne mora biti hiljadama kilometara daleko. Ponekad je udaljen svega nekoliko minuta vožnje od grada – tamo gdje su kuća, zemlja i uspomene koje vrijede više od svake inostrane plate.