Prošao sam kroz period života u kojem je muzika bila moje utočište, a sve drugo mi je bilo nevažno. Godine su prolazile, a ja sam ostajao isti, ne mijenjajući se ni pred očiglednim znakovima prolaznosti života. Neki od mojih prijatelja su nas prerano napustili, a ja sam i dalje bio zarobljen u svojoj bezbrižnosti, udaljen od stvarnosti i od Boga.
Jednom prilikom, kada sam krenuo na Filozofski fakultet u Tuzli, primijetio sam mesdžid pored učionice, gdje su studenti obavljali svakodnevne molitve. Godinama sam promatrao te ljude, diveći im se, ali nikada nisam imao hrabrosti da im se pridružim. Bavio sam se onim što je bilo daleko od istine – pola sata slušam Metallicu, pola sata slušam dersove na YouTubeu. I dalje nisam mogao odlučiti da krenem putem onih koji su našli svoj mir u vjeri.
Shvatanje prolaznosti života
Svima nam mladost prolazi u bezbrižnosti, ali koliko dugo možemo ignorisati stvarnost i udaljenost od Allaha? Svakim danom, život nas podsjeća da je smrt blizu, često bliža nego što mislimo. Prijatelji iz moje generacije, momci koje sam poznavao, jedan po jedan, odlazili su s ovog svijeta. Umirali su u saobraćajnim nesrećama, od bolesti, i svaki put bi to bio trenutak za razmišljanje – ali sam ja i dalje ostajao isti, nepromijenjen, kao da se to mene ne tiče.
Moja promjena
Sve se počelo mijenjati jedne godine, nekoliko dana prije ramazana, kada sam konačno odlučio zakoračiti u džamiju. Prvobitno sam osjećao nelagodu, misleći da će me drugi osuđivati zbog moje prošlosti, ali dočekali su me s ljubavlju i razumijevanjem. Bilo je jasno da niko ne gleda prošlost, već svi vide priliku za promjenu. Tog dana sam osjetio nešto posebno – ezan je zamijenio muziku koju sam ranije slušao, a mir i smirenost su preplavili moje srce.
Shvatio sam koliko je važno učiti svoju vjeru i primjenjivati je u svakodnevnom životu. Svaki korak prema Allahu donosi neizreciv mir i zadovoljstvo koje nikada ranije nisam iskusio.
Poziv na promjenu
Dragi vršnjaci, prijatelji, nemojte čekati da vas prolaznost života iznenadi. Ne zavaravajte se da smrt ne može doći po vas u bilo kojem trenutku. Prijatelji koje sam spomenuo – Belmir, Harun, Halil – svi su mislili da imaju još vremena, a svi su nas napustili prerano. Svi smo mi na ovom svijetu samo prolaznici, i sada je trenutak da preispitamo svoje živote i počnemo živjeti onako kako bi nas naš Gospodar želio vidjeti.
Molim vas, kao vaš brat u vjeri, ako želite mir i sreću, ako želite odgovore na sva životna pitanja, krenite putem učenja islama, obavljajte namaz, učite Kur’an, i pratite sunnet. Ne dozvolite da vam mladost prođe u bezvrijednim stvarima, jer pravi put je uvijek tu, čeka na vas.
Neka nas Allah uputi i učvrsti na Pravom putu!