Govoreći o nezaboravnim fudbalskim asovima s prostora bivše Jugoslavije, jedno ime se uvijek izgovara s posebnim poštovanjem – Safet Sušić. Čovjek kojeg su u njegovo vrijeme smatrali jednim od najboljih igrača Evrope, a s kojim su kasnije nerijetko poređeni i najveći savremenici poput Lionela Messija.
Koliki je bio Sušićev trag u svjetskom fudbalu najbolje potvrđuje priznanje koje mu je 2010. godine dodijelio ugledni magazin France Football, proglasivši ga najboljim igračem u historiji Paris Saint-Germaina, ali i najboljim stranim fudbalerom koji je ikada igrao u francuskoj Ligue 1.
Danas 70-godišnji Sušić prve fudbalske korake napravio je u Krivaji iz Zavidovića, gdje je već sa 16 godina zaigrao za seniorski tim. Profesionalnu karijeru obilježila su tri kluba – FK Sarajevo, PSG i francuski Red Star.
U dresu Sarajeva, koje nikada nije napustio dok je igrao u tadašnjoj SFRJ, Pape je postao simbol jedne epohe. U sezoni 1979/80. bio je najbolji strijelac Prve jugoslavenske lige sa 17 pogodaka, a ukupno je za klub s Koševa postigao oko 250 golova u približno 350 utakmica – prema nekim procjenama i znatno više.
Nadimak Pape dao mu je stariji brat Sead, koji kao dijete nije znao pravilno izgovoriti Safetovo ime. Taj dječački detalj prerastao je u ime pod kojim će ga upoznati cijeli fudbalski svijet.
Sušić je bio oličenje fudbalske umjetnosti – nizak težište, besprekoran dribling, vizija igre i pasovi koji su razbijali i najtvrđe odbrane. Upravo zbog toga često se čuje poređenje da je Safet Sušić bio „Messi prije Messija“. Kada je napunio 28 godina, tadašnju granicu za odlazak u inostranstvo, interesovali su se najveći evropski klubovi. Nakon peripetija s Interom i Torinom, put ga vodi u Pariz, gdje 1982. godine postaje lice PSG-a u njegovim ranim, ali presudnim godinama. S Parižanima osvaja prvu titulu prvaka Francuske i Kup, ostavljajući neizbrisiv pečat u historiji kluba.
Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1977. godine protiv Mađarske, uz dva postignuta gola. Upisao je ukupno 51 nastup i 21 pogodak, a pamte se i hat-trickovi protiv Rumunije, Italije i tadašnjeg svjetskog prvaka Argentine. Jedna od najpoznatijih scena iz njegove karijere desila se na Poljudu, kada je komentator Mladen Delić, vidjevši Safeta kako sam kreće u dribling, uzviknuo čuvenu rečenicu: „Ne sam, Safete!“
Nakon igračke karijere, Sušić je ostvario zapažen trenerski put, a posebno mjesto zauzima njegov rad na klupi reprezentacije Bosne i Hercegovine, koju je prvi put odveo na veliko međunarodno takmičenje. Upravo iz tog perioda potiče izjava koja se ovih dana ponovo dijeli širom regije:
„Za mene nema Srba, Hrvata i Bošnjaka – svi su jednaki. U mom timu igraju najbolji, bez obzira na etničku pripadnost.“
U vremenu podjela, ove riječi Safeta Sušića i danas zvuče snažno i aktuelno – kao poruka čovjeka koji je cijelog života spajao ljude fudbalom, a ne dijelio ih imenima i prezimenima. Legenda ostaje legenda – na terenu, ali i izvan njega.