Duga Poljana, centralno selo Pešterske visoravni koje administrativno pripada Sjenica, decenijama je bilo mnogo više od geografske tačke na surovoj visoravni. Bilo je to mjesto snažnog zajedništva, gdje se živjelo skromno, ali s ponosom, a srce sela kucalo je na fudbalskom igralištu „Čukare“.
Pedestih godina prošlog vijeka, kada bi se igrao fudbal, čaršija i mahale ostajale su puste. Staro i mlado, muškarci, žene i djeca – svi su hrlili prema igralištu, dolazeći mnogo prije početka utakmica kako bi zauzeli mjesto uz samu autoliniju. Tako su nastajali „dugopoljski plavi“, igrači FK „Pometenik“, koji su ubrzo postali ljubimci mjesta i šire okoline.
Kroz FK „Pometenik“ prošlo je nekoliko generacija igrača, a u najstarijoj, poslijeratnoj postavi igrali su mještani čija su imena i danas dio kolektivnog pamćenja sela. Fudbal nije bio samo sport – bio je prilika da se pokaže snaga, disciplina i pripadnost zajednici u teškim, ali dostojanstvenim vremenima.
Posebno mjesto u historiji kluba zauzima generacija iz 1955. godine, često označavana kao najdarovitija. Činili su je prvi maturanti osnovne škole u Dugoj Poljani, momci koji su istovremeno gradili obrazovanje i sportski identitet sela. Njihove utakmice bile su događaji o kojima se pričalo danima, a pobjede slavile skromno, ali iskreno.
FK „Pometenik“ bio je simbol jednog vremena kada su solidarnost i zajedništvo bili jači od svih podjela. Igralo se na neravnom terenu, u skromnoj opremi, ali s ogromnom strašću. Svaki gol bio je radost cijelog sela, a svaki poraz dijelio se zajedno.
Danas, fotografija iz 1956. godine nije samo uspomena na jednu fudbalsku ekipu – ona je svjedočanstvo o identitetu Duge Poljane, o Pešteri koja je znala stvarati ljude čvrstog karaktera i velikog srca. To je priča o selu koje je, makar na devedeset minuta, znalo zaboraviti na surove zime i težak život, jer je imalo svoj klub, svoje „plave“ i svoj ponos.