-
Autor Suad K Zoranić
Sandžak je kroz svoju historiju dao mnoge hrabre sinove koji su se borili za prava Bošnjaka, a jedan od tih velikana bio je profesor hadži Jusuf Pučić. Iako je ostavio dubok trag u borbi za politička i nacionalna prava Bošnjaka, njegovo ime se danas rijetko spominje, a njegovo nasljeđe polako biva zaboravljeno. Profesor Esad Rahić je u svojoj nedavnoj objavi na društvenim mrežama skrenuo pažnju na ovu nepravdu i istakao značaj Pučićevog života i rada.
Pučić je rođen u uglednoj porodici iz Sjenice, za koju doktor Ejup Mušović tvrdi da vodi porijeklo od čuvene dubrovačke porodice Pucić. Njegova porodica, osim što je bila poznata po obrazovanju, bila je prepoznata i po svom aristokratskom izgledu. Braća Pučić, među kojima i Jusuf, spadali su u red fizički najljepših ljudi u Sjenici i Novom Pazaru, prave dubrovačke patricije.
Profesor Jusuf Pučić se istakao kao jedan od prvih i najhrabrijih intelektualaca koji su se uključili u politički život Sandžaka početkom devedesetih godina, kada je uspostavljen višepartijski sistem. Od 1990. godine, aktivno je sudjelovao u radu Stranke demokratske akcije Sandžaka (SDA) i posvetio cijelu svoju energiju i znanje borbi za prava sandžačkih Bošnjaka i status Sandžaka kao autonomne regije unutar Srbije. Pučić je često govorio o potrebi da Sandžak bude most između različitih nacija i vjera, te faktor stabilnosti u ovom dijelu Balkana, što je zabilježeno i u tadašnjim izvještajima dnevne štampe.
Na mnogim političkim skupovima SDA, Pučić je bio ključni govornik, pored lidera kao što su Sulejman Ugljanin, Rasim Ljajić, Rizah Gruda i drugi istaknuti Bošnjaci tog vremena. Pučić je bio jedan od rijetkih koji je sa ponosom isticao svoj bošnjački identitet i koristio bosanski jezik, u vremenu kada su mnogi intelektualci iz straha od represije i gubitka posla izbjegavali javne nastupe. Kako je Rahić istakao, mnogi bošnjački intelektualci su se tada plašili da javno govore, ali Pučić je bio među rijetkima koji su se hrabro suprotstavljali tim pritiscima.
Prema novinskim člancima iz tog perioda, profesor Pučić je često apelovao na mir i zajedništvo u Sandžaku, naglašavajući važnost multietničkog sklada. Na jednom od višestranačkih razgovora o očuvanju mira u Sandžaku, održanom u Kraljevu, Pučić je istakao da Sandžak mora biti izvor stabilnosti u ovom turbulentnom regionu, naglašavajući potrebu za autonomijom Sandžaka i zaštitom nacionalnih prava Bošnjaka. Istakao je važnost političke i kulturne saradnje svih naroda u ovom području kako bi se izbjegli budući konflikti i mržnja.
Jedan od ključnih Pučićevih govora, zabilježen u novinama ‘Ibarske novosti’, odnosi se na apel protiv mržnje i sukoba između Srba i Bošnjaka u Sandžaku, gdje je jasno ukazao na opasnost od eskalacije sukoba koji su tada prijetili iz Bosne i Hercegovine da se preliju na Sandžak. Pučić je smatrao da samo dijalog i međusobno razumijevanje mogu spriječiti takve konflikte.
Pučić je također bio svjedok političkih previranja unutar Sandžaka, te je oštro kritikovao pokušaje marginalizacije Bošnjaka. U jednom od članaka ‘Bratstvo’, Pučić je odgovorio na napade na SDA Sandžaka, ukazujući na važnost bošnjačkog jedinstva i pozivajući Srbe da se pridruže SDA, ističući da je to jedini način da se osigura zajedništvo i ravnopravnost u Sandžaku.
Kroz sve te izazove, Pučić je ostao nepokolebljiv. Do kraja svog života, ostao je srčani borac za prava Bošnjaka i Sandžaka. Na njegovoj dženazi, koja je bila ispraćena sa tabutom prekrivenim zastavom Sandžaka, simbolično je odana počast njegovom životnom djelu i njegovoj borbi za autonomiju i prava Bošnjaka.
Međutim, kako profesor Rahić ističe, danas su mnogi važni borci za prava Bošnjaka zaboravljeni, a među njima i profesor Jusuf Pučić. Njegov doprinos se rijetko spominje, iako je bio jedan od ključnih aktera u političkoj borbi Bošnjaka u Sandžaku. Rahić apeluje da se ime profesora Jusufa Pučića ne smije zaboraviti i da mu se mora odati počast koju zaslužuje kao jednom od najvećih sinova Sandžaka.
