Rijad – Saudijska Arabija, vodeći proizvođač nafte u okviru organizacije OPEC+, iznenadila je globalno tržište energenata početkom ove godine kada je odlučila da poveća proizvodnju sirove nafte uprkos tadašnjem padu cijena. Ova neočekivana odluka potaknula je lavinu spekulacija da je riječ o geopolitičkom potezu koordinisanom sa Sjedinjenim Američkim Državama, uoči napada Izraela na Iran.
Prema mišljenju brojnih analitičara, povećanje proizvodnje moglo je biti rezultat pritiska iz Washingtona, gdje je tadašnji predsjednik Donald Trump tražio načine da amortizuje efekte potencijalnog sukoba u Zalivu, suzbije inflaciju i istovremeno pojača sankcije Rusiji.
- „Ne sumnjam da je Trump tražio od Saudijaca da pojačaju proizvodnju kako bi istovremeno riješio tri problema – Iran, Rusiju i cijene goriva kod kuće. Međutim, teško je reći da je to direktno povezano s izraelskim napadom“, izjavio je Bob McNally, nekadašnji savjetnik predsjednika Georgea W. Busha i direktor firme Rapidan Energy Group.
Uprkos tome, Saudijska Arabija se nalazila pod pritiskom zbog kvota koje su druge članice OPEC-a ignorisale. Kazahstan i još nekoliko država proizvodili su iznad dogovorenih granica, dok je Rijad snizio proizvodnju na svega devet miliona barela dnevno – što je izazvalo dodatnu frustraciju u kraljevini.
Ipak, Saudijci nisu željeli da ponove grešku iz 2018. godine. Tada su, prema zahtjevu Trumpove administracije, povećali proizvodnju kako bi kompenzovali gubitke iranskog izvoza pod američkim sankcijama. No, Trump je potom odobrio izuzeća za određene zemlje, što je izazvalo pad cijene barela na 50 dolara – znatno ispod profitabilnog praga za većinu proizvođača.
Princ Abdulaziz bin Salman, saudijski ministar energetike, odlučio je da ovaj put ne reaguje ishitreno. Tokom povjerljivih razgovora poručio je da Saudijska Arabija neće više „pumpati naftu za američke potrebe“ bez ozbiljnog strateškog uzvraćanja.
Ipak, nakon posjete Donalda Trumpa Rijadu prošlog mjeseca, situacija se donekle promijenila. Saudijsko kraljevstvo ostvarilo je pristup naprednoj američkoj vojnoj i nuklearnoj tehnologiji, ali i sporazume u oblasti vještačke inteligencije. Kako navodi Helima Croft iz RBC Capital Markets, „saudijsko povećanje proizvodnje nije toliko povezano s Iranom, koliko s ambicijom da osiguraju povlastice iz Washingtona“.
U međuvremenu, cijene sirove nafte snažno su porasle nakon što je Izrael izveo raketne napade na iranske vojne ciljeve. To bi, prema ocjenama analitičara, moglo dodatno zakomplicirati ekonomsku sliku za Trumpovu administraciju – budući da se suočava s rastućom inflacijom i ograničenim kapacitetima strateških rezervi, koje su svedene na 400 miliona barela nakon ranijih intervencija Joea Bidena.
Kevin Book iz kompanije ClearView Energy smatra da će Trump možda biti prisiljen da ponovo aktivira rezerve ako dođe do velikih poremećaja u snabdijevanju s Bliskog istoka. Međutim, upozorava i na ograničene kapacitete Saudijske Arabije da dodatno poveća proizvodnju u kratkom roku.
- „Iran je suštinski član OPEC-a, a Saudijska Arabija neće rizikovati stabilnost kartela bez ozbiljne kalkulacije. Geopolitika Bliskog istoka je previše zapaljiva za jednostavne odgovore“, zaključuje Book.
U složenoj mreži interesa, nafta ostaje najmoćnije oružje. A Saudijska Arabija – kao i mnogo puta ranije – balansira između tržišne logike, američkih zahtjeva i vlastite političke kalkulacije.