Netanyahu smatra da je Amerika lakovjerna i u rijetkim slučajevima kada američka vlada igra oštro, Izrael može upotrijebiti svoj utjecajni lobi da je natjera da se pokori..
SAD je pružio Izraelu vojnu pomoć i diplomatsku zaštitu koja mu je potrebna da porazi Hamas u Gazi, pritom uništavajući izvore primanja za više od dva miliona Palestinaca u onome što je na nivou ratnih zločina.
Bidenova administracija je pokrivala Izrael u UN-u i lagala o tome. Američko poricanje da su opstruirali saopćenje Vijeća sigurnosti UN-a (UNSC) u kojem poziva na prekid vatre, čini da izgleda budalasto, neautentično i slabo.
Washington je stajao sam među članicama vijeća protiveći se konsenzusu o prekidu vatre ne jednom, ne dvaput, već tri puta u proteklih nekoliko dana.
Glasnogovornica Bijele kuće je insistirala na tome da SAD slijedi „efikasan“ pristup „tihe, intenzivne diplomatije“, ali ispostavilo se da je predsjednik Joe Biden naprosto kupovao Izraelu vrijeme da „dovrši posao“.
Prema izvještaju New York Timesa, američki predsjednik je rekao izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu da neće moći još dugo odvraćati rastući međunarodni i domaći pritisak, uzimajući u obzir sve veću smrtnost i razaranje uzrokovano danima u kojima je tučeno po Gazi.
Izrael pravi primjer od Gaze
Kada je Biden konačno zatražio od Netanyahua da počne privoditi rat kraju, arogantni izraelski premijer ga je prekorio, insistirajući umjesto tog da ne žuri kako bi uvidio koji su mu ciljevi u ovom ratu, pa šta bude.
Izrael je zaključio iz prethodne tri ofanzive na Gazu da više ne može prihvatiti „stratešku sponu“ sa Hamasom; da njegova vojna pobjeda mora biti brza, realna i glasna; da Palestinci i drugi regionalni neprijatelji moraju naučiti da ne mogu postići silom ono što nisu postigli diplomatskim putem; i da će Izrael uraditi šta mora da bi pobijedio, bez obzira koliko dugo ili koliko mnogo svijet zapomagao.
Na toj osnovi, Izrael pravi primjer od Gaze, sadistički uništavajući njenu administrativnu, općinsku i ekonomsku infrastrukturu, ukljućujući struju, kanalizaciju, vraćajući je unazad godinama, ako ne i decenijama.
Slike iz Gaze govore glasnije od riječi.
Netanyahu čini da Gaza pati u ciničnom triku da zadovolji svoju osvetničku ultranacionalističku bazu i da nastavi čvrsto držati moć.
Ako izgubi premijersku poziciju, vjerovatno će završiti u zatvoru, kao i njegov prethodnik Ehud Olmert, po bilo kojoj od tri ozbiljne optužnice s kojima se sada suočava – za prevaru, zloupotrebu povjerenja i prihvatanje mita.
Netanyahu je bio u nevolji
Netanyahu je bio u nevolji nekoliko dana prije nego što su njegovi fašistički saveznici počeli divljati u okupiranom Istočnom Jerusalemu, terorizirajući njegove stanovnike. Ponovo nije uspio oformiti koalicionu vladu i konačno je bio prisiljen da bude na suđenju nakon ponovljenih odgoda.
Ali avaj, čim je došlo do eskalacije, njegovi oponenti nisu uspjeli formirati vladu i kako se eskalacija pogoršala, njegove šanse da ostane na poziciji dramatično su se popravile, sa manjim desničarskim strankama kao što je Yamina, koje se se okupile iza njega.
Morate se zapitati je li išta od ovog u američkom nacionalnom interesu.
Kratak odgovor je ne, ništa od tog. Baš ništa.
Zaista, ozbiljna humanitarna kriza koja je uslijedila i produbljena mržnja prema Izraelu i njegovim pomagačima u regiji i šire šteti američkom kredibilitetu i nacionalnom interesu.
Ovo je posebno istina kada Bidenova administracija tvrdi da stavlja ljudska prava u centar svoje vanjske politike, dok njegovo razmaženo derište od klijenta iskorištava američko suosjećanje i podršku da čini ratne zločine.
Čak ni puno propagirani rat protiv islamističkog pokreta Hamasa nije u američkom najboljem interesu, ne kada destabilizira regiju i ne kada je alternativa dogovorena nagodba koja bi mogla postići mir i sigurnost – mir za Izrael i sigurnost za Palestince – zasnovane na slobodi i pravdi.
Hamas je pokret sa religijskim prizvukom
Za razliku od drugih panislamskih grupa koje su prijetile američkoj i zapadnjačkoj sigurnosti, Hamas je pokret za nacionalno oslobođenje sa religijskim prizvukom i kao brojni pokreti za oslobođenje, koristi silu da bi postigao svoje ciljeve.
Voljeli ga ili mrzili, Hamas konzistentno ograničava obim svojih aktivnosti na oslobađanje Palestine od izraelskog kolonijalizma, i već dugo povjerava pregovore Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji.
Washington je ispregovarao sporazum sa islamističkim talibanima, koje je dugo optuživao za terorizam i koji su se pokazali daleko radikalnijim i manje spremnim na kompromis od Hamasa, kako bi donijeli mir Afganistanu.
Sve ovo vodi ka pitanju: zašto Bidenova administracija radi prljavi Netanyahuov posao, umjesto da pomogne u postizanju sličnog sporazuma u Palestini?
Netanyahuov odgovor je jednostavan: „Amerika je stvar koju možete pomjerati s lakoćom, ako je pomjerate u pravom smjeru.“ Ovo je rekao 2001, kada je uvjeravao izraelske doseljenike da Izrael može uništiti Palestinsku samoupravu i nastaviti sa gradnjom ilegalnih naselja, bez obzira na stav Amerike.
On smatra da je Amerika lakovjerna i u rijetkim slučajevima kada američka vlada igra oštro, Izrael može upotrijebiti svoj utjecajni lobi da je natjera da se pokori.
Demokrate imaju tijesnu većinu u Senatu
Budući da demokrate imaju tijesnu većinu u Senatu, Biden ne može priuštiti sebi da otuđi ijednog proizraelskog demokratu ako želi usvojiti svoju ambicioznu zakonodavnu agendu, ne kada republikanci slijepo slijede Netanyahua.
Izrael bi također mogao računati na sveopću podršku koju uživa u Kongresu i u SAD-u uopće, koja je tako snažna da je Netanyahu ispravno nazvao „apsurdnom“. Paradoks je u tome da su dvojica senatora koji predvode inicijativu za prekid vatre odmah, Bernie Sanders i Jon Ossoff, Jevreji.
Još problematičnije, Netanyahuovi pogledi su odraz općeg „prezira“ među Izraelcima za Amerikance, za koje oni smatraju da su „inherentno naivan narod“, prema izvještaju u jevrejsko-američkoj publikaciji The Forward.
Tokom godina, SAD je dao Izraelu blizu 150 milijardi dolara samo u direktnoj pomoći, a zauzvrat su nagrađeni uvredom, jer Izraelci u suštini misle da su Amerikanci, koji ih dugo zasipaju novcem i oružjem, glupi.
Ali opet, to su isti Izraelci koji su svojom voljom učinili neslavnog lažova koji vara i obmanjuje, premijerom koji je najduže na toj poziciji, na čelu ne jedne, ne dvije, već pet vlada – i tu nije kraj.
Nije slučajnost da se nakon što je angažovao pet američkih administracija za 25 godina, Netanyahu ponaša tako arogantno prema američkim liderima. Ne samo da se izvukao sa gotovo svim, čak i sa stvarima protivnim američkim interesima, već je za to bio i nagrađen.
Nenormalno.
Netanyahu nazvao Clintona „radikalno propalestinskim“
Netanyahu je nazvao američkog predsjednika Billa Clintona „radikalno propalestinskim“ iako je ovaj američki predsjednik pomogao da se popravi izraelski regionalni i međunarodni renome 1990-ih, kada su strane investicije bile basnoslovne, ekonomija prosperirala i trgovina se povećala dok su se ilegalna naselja širila.
Netahyauhovu drskost najbolje ilustruje način na koji je ponizio američkog predsjednika Baracka Obamu, držeći mu predavanje o Bliskom istoku, osudivši ga za iranski nuklearni sporazum i njegovo protivljenje naseljima, i izgrdivši ga u svom direktnom obraćanju Kongresu.
Obamin defetizam najbolje ilustruje njegova apsurdna žurba u posljednjim mjesecima na poziciji da nagradi Netanyahua sa paketom pomoći u iznosu od 38 milijardi dolara.
Takva vojna pomoć se mogla opravdati tokom Hladnog rata, ali danas bogati Izrael više nije strateško sredstvo; on je strateški teret za SAD. Izrael je možda poslužio američkoj strategiji u prošlosti, ali ta se strategija pokazala lošom za SAD i Bliski istok.
Kako god, ako to nije bilo dovoljno uvrnuto, Netanyahu je odugovlačio, insistirajući na iznosu od 45 milijardi dolara, prije nego je konačno potpisao. Drugi izraelski lideri također su se žalili na ovu „najveću pojedinačnu obećanu vojnu pomoć u američkoj historiji“, što je bizarno.
Čekajte, ima još.
Donald Trump kao dar
Nedugo nakon potpisivanja sporazuma, Netanyahu se okomio na Obaminu i Bidenovu administraciju jer su bili suzdržani tokom glasanja UNSC-a o izraelskim ilegalnim naseljima kojima se Washington dugo protivio, nazvavši ih „sramotnim antiizraelskim trikom“.
A onda je došao Donald Trump, kao dar koji nije prestajao davati ustupak za ustupkom Netanyahuu. Između ostalog, Trump je priznao izraelsko pripajanje Jerusalema i sirijske Golanske visoravni, kao i stotine ilegalnih naselja u okupiranim palestinskim teritorijama.
Nije slučajnost da je Netanyahu jasno obznanio svoju podršku za Trumpa tokom izbora, ali nakon što je postao predsjednik, Biden je nastavio odnos sa nezahvalnim premijerom, kao da se ništa nije dogodilo i čak mu je dao diplomatsku zaštitu da vodi ovaj ružni rat.
Dok je Netanyahu uronio Palestinu u još jedno mračno i tragično poglavlje nasilja, i odbio Bidenove apele da deeskalira nasilje kako bi postigao prekid vatre, Bidenova administracija ga nagrađuje sa 735 miliona dolara prodanog oružja koje uključuje precizno navođeno naoružanje.
Ali avaj, nikad nije dosta.
Očekujte da će Netanyahu tražiti više za deeskalaciju, između ostalog više novca i oružja, i pozivnicu za Washington prije izraelskih petih izbora u dvije godine.
Nenormalno!
I, da, nenormalno glupo.
