Najnovija reakcija na skandalozanu izjavu Abazovića u Potočarima stigla je od SPP-a Crne Gore. U saopštenju na svojoj Facebook stranici svom silom su se obrušili na premijera Crne Gore, što je zaista čin za pohvalu kada je obraz Bošnjaka u pitanju. Međutim, postavlja se pitanje, da li je ovo još jedno u nizu otkazivanje poslušnosti Usami Zukorliću, obzirom na suprotan stav kada je ovaj bitan detalj u pitanju, od onoga što je danas Usama izjavio.
Saopštenje SPP-a Crne Gore prenosimo u cjelosti:
Govor koji je premijer Vlade Crne Gore Dritan Abazović izgovorio na mjestu svjedočanstva kolektivne tuge, bola ali i prkosa Bošnjaka, memorijalnom centru Potočari u Srebrenici, kristalno je jasno pokazao da pomirenje bez pune istine i pravde nije moguće i da iluzije o novom (prokomunističkom) pomirenju, po iskazanom modelu premijera, samo su novi pokušaji starih zabluda.
Premijer zna da u Srebreničkom genocidu nisu stradali ni Srbi ni Albanci, i čini se da je zbog toga previše olako izgovorio eksperimentalnu formulu pomirenja, nadajući se i vjerujući u staru naivnost Bošnjaka.
Naša kolektivna svijest o neskrivenoj namjeri ideologije zla da nas ubije, protjera, uništi, zatre, čije posljedice smo do sada osjetili 11 puta u posljednjih 200 godina, kroz 11 genocida nad našim narodom, ne dozvoljava političko sanjarenje na mjestima poput Potočara, nad sjenima onih koji su ubijeni isključivo i ponavljamo isključivo zato što su pripadali jednoj vjeri i jednom narodu.
Kao i u proteklih 11 genocida – ista matrica, ista šema, ista ideologija zla, isti potomci zla odgajani za ono što su uradili kada im se ukazala pogodna prilika.
Previše je krvi proliveno, previše djece ubijeno, previše žena silovano i previše suza isplakano da bi se to okarakterisalo kao nešto tamo daleko, kao neki ljudi, kao neke mračne politike. Ta retorika nas konačno vodi u zaborav, a to znači u nove zločine i nova masovna stradanja, a to je nedopustivo.
Bez obzira na površni izgled neorganizovanosti i nezrelosti, mi kao narod smo dovoljno sazreli da nikada više i nikome ne dozvolimo da nam žicom vežu ruke, da nam ubijaju i siluju žene i djecu, da nam ruše naše džamije i zatiru naše hiljadugodišnje tragove.
To što su nam Srebrenicu markirali kao izolovani slučaj genocida, ne mogu nam nametnuti zaborav, jer mi znamo, pamtimo i sjećamo se da je genocid učinjen na svakoj stopi na kojoj je agresor kročio svojom nogom, i znamo i politike ali i imena tih politika, i tada i danas. Zato je nedopustivo i neoprostivo na sjećanju Bošnjaka pokušavati bilo kakve eksperimente.
Za nas je pomirenje naroda i nada i imperativ, a osnovni preduslovi za to su istina i pravda.”
