Dok Edin Zećirović u javnosti galami, glumi permanentno „uvrijeđenog“ borca za istinu i pravednost, dokumenti koji su došli u posjed redakcije Sandžak Danas razotkrivaju – ne herojsku figuru, već vrhunskog manipulatora koji pokušava zamagliti sopstvenu odgovornost iza paravana političkog populizma.
Prvi lokacijski uslovi za gradnju objekta firme „Ukras“ pored Altun-alem džamije izdati su 2018. godine, nakon što je sam zahtjev podnesen još 2017 (pokazuje se strelicom). A šta je tada radio Zećirović? Bio je državni sekretar u Ministarstvu građevinarstva, nadležan upravo za procese legalizacije i izdavanja dozvola.
Nije prošlo mnogo, a građevinska dozvola izdana je 2020. godine, opet – tokom njegovog mandata. Iako se danas histerično ograđuje, prebacujući odgovornost, upućeni znaju: bez saglasnosti državnog sekretara iz Sandžaka, nijedna ovakva odluka nije mogla biti donesena.
U vremenu kada Sandžaku trebaju odgovorni i pošteni lideri, Zećirovićev pokušaj da se opere uz pomoć bučnih floskula i fingirane principijelnosti predstavlja uvredu za sve one koji se istinski bore za javni interes. Građani Sandžaka ne zaslužuju još jednog glumca. Već su ih previše gledali.
Svoju najnoviju kampanju Zećirović pokušava zasnovati na neistini – da sa izgradnjom kod džamije nema nikakve veze. Međutim, javni uvid u lokacijske uslove i građevinsku dozvolu iz 2024. godine otkriva surovu istinu: oba dokumenta su gotovo identična, a dozvola iz 2024. je samo potvrda dozvole iz 2020. godine, iz perioda kada je Zećirović bio u sistemu.
Ovu činjenicu potvrdio je i Adnan Selek, jedan od direktora firme „Ukras“:
- „Dozvola iz 2024. godine nije nova dozvola, već samo potvrda dozvole iz 2020. godine. Mi smo u periodu od četiri godine vodili pravnu borbu da dokažemo da su svi uslovi iz prvobitne dozvole ispunjeni, i da se ona potvrdi. Nije bilo nikakvog novog procesa, već nastavak već započetog“, rekao je Selek za Sandžak Danas.
Uprkos ovim dokazima, Zećirović nastavlja s populističkim nastupima, podiže ton, napada sve – od Vučića do bošnjačkih partija – pokušavajući prikriti vlastitu prošlost i ulogu. Ali dokumenti ne lažu.
Zećirović je majstor političkog teatra. Uvijek “blago ljut”, uvijek “beskompromisan”, ali nikada dosljedan. Kada se pogase kamere, ostaje ono što je najbitnije – potpisana rješenja, datumi, odgovornost.
Građani Sandžaka ne smiju dozvoliti da ih i dalje zavarava neko ko je bio dio sistema, a sada se od njega pere glumom opozicionog bunta. Ovo nije borba za istinu. Ovo je borba za zaborav. A mi – ne zaboravljamo.
Podsjećamo i na njegov javnosti dostupnu izjavu iz 2017. godine, u kojoj brani predsjednika Vučića i istovremeno napada Enisa Imamovića – opozicionog poslanika kojeg sada pokušava imitirati u političkom nastupu.