Pešterska visoravan – jedno od najhladnijih naseljenih mjesta u Evropi, mjesto gdje se zima ne doživljava kao godišnje doba, već kao način života. Ovdje, među prostranstvima koja obuhvataju više od 60 kvadratnih kilometara, zima dolazi nenajavljeno, mijenja ćudi iz sata u sat i probija kosti do srži.
U selima poput Poljica, Karajukića Bunara i Bioca, mraz ne opominje – on naređuje. Drveće puca, kamen se cijepa, a tragovi u snijegu nestaju za pola sata. Vetar briše puteve, a putokazi ne postoje. Orijentacija se bazira na iskustvu, ne na znakovima.
„Ovdje se sastanci zakazuju kraćenicom: čekam te do minus 30“, kroz šalu kaže jedan mještanin. A zaista, minus 30 je stvarnost. Najniža temperatura zabilježena u Karajukića Bunarima bila je čak -39,8 stepeni Celzijusa 2005. godine. I dok meteorolozi bilježe podatke, mještani bilježe preživljavanja.
U selima često nema vode, ali ima stoke. Sjenička pramenka, izdržljiva autohtona ovca, ovdje je glavni oslonac porodica.
„Ona malo traži, a mnogo daje“, kažu stočari. Hrani se senom i zobi, a hladnoću trpi kao i oni koji je gaje.
Na Pešteri nema poštede – ni za ljude ni za životinje. Dječak Samin, star šest godina, ne nosi rukavice. Lice mu je rumeno, a dan provodi između crtaniha i stoke. Kaže: „Vuk se više mene plaši nego ja njega.“
A kada vuk i naiđe, mještani ga otjeraju zviždukom. „Više se danas bojimo lopova nego vukova“, govori Enver Dačić, koji već pola vijeka živi u Biocu. Bez vode, ali sa stotinama bala sijena i desetinama ovaca, nastavlja da se bori – za život i za dostojanstvo.
Nema trgovine, ni potražnje. Proizvodi se – ali se ne prodaje. „Ako ne mogu da prodam ni jagnje, ni tele, moram da idem“, kaže Enver. Njegov ovan Lepotan, nosi zvono i vodi stado – „kao bajrak ispred ovaca“.
Na Pešterskoj visoravni živi se u ritmu prirode. Kućeri, drvene brvnare visoko u planini, služe kao ljetnja skloništa pastirima. Spava se, jede i živi na samo par metara od stada. Zimi se čeliči, ljeti se diše.
Pešter je više od regije – to je lekcija. Ovdje nije važno šta kaže vremenska prognoza, jer kad kažete „Pešter“, kažete „steži zube“. A na toj visini, u tom mrazu, ni stari, ni mali, ni psi, ni ovce – ne drhte.
Jer ovdje, naučiš da preživiš po pravilima Peštera – ili ne ostaneš. Pogledajte prelijep tv prilog RTS-a ispod teksta.