Ostrovžac, BiH – Podno veličanstvenog starog grada Ostrožca, smještenog na uzvišenju koje gleda na smaragdno zelenu rijeku Unu, odvija se jedna neobična, ali duboko inspirativna životna priča. Priča o ljubavi, vjeri, hrabrosti i povratku korijenima. Glavni protagonisti su Suada i Hamza Kuduzović – ona rođena u Ostrožcu, a on, rođeni Francuz, koji je svoju domovinu i sigurni život u Švicarskoj zamijenio bosanskom avlijom, džezvom kafe i – mirom u duši.
Nekada Herve, danas Hamza – ovaj Francuz ne samo da je zavolio Bosnu, već je u potpunosti prihvatio njen duh. Upoznao je Suadu u Švicarskoj, gdje su zajedno radili u staračkom domu – on kao šef kuhinje, ona kao operaterka higijene zadužena za kvalitet ishrane štićenika. Kako sami priznaju, ljubav se nije mogla isplanirati – desila se iznenada, a njihove svakodnevne profesionalne interakcije ubrzo su prerasle u prijateljstvo, a potom i u snažnu emotivnu povezanost.
- „Počela sam dolaziti kod njega u kuhinju i kad treba i kad ne treba,“ priznaje Suada kroz smijeh. „Išla sam s primjedbama, a on je brzo shvatio da nije uvijek problem u hrani.“
S vremenom, Hamza je, oduševljen Suadinom predanošću vjeri, odlučio da se dodatno upozna s islamom. Kupio je Kur'an na francuskom jeziku, istraživao, postavljao pitanja i, što je najvažnije – pronašao smisao. Bez ikakvog pritiska, odlučio je da primi islam i sam odabrao novo ime – Hamza.
- „To ime sam prvi put čuo u Alžiru, gdje sam proveo neko vrijeme, i jako mi se svidjelo“, govori skromno.
Ali, najhrabriji korak tek je uslijedio – preseljenje u Bosnu. Odluku nije donijela Suada – bila je to isključivo njegova želja.
- „U Švicarskoj je sve bilo tempirano, pod stresom. Kad dođe u Bosnu, njemu ne trebaju tablete za pritisak. Ovdje diše punim plućima“, priča Suada.
Danas žive i rade u neposrednoj blizini starog grada Ostrožac, gdje su otvorili kafeteriju „Kod Cuce“ – nadimak koji je Suada ponijela još iz djetinjstva. U hladu drveća i mirisu domaće bosanske kahve, posjetioci mogu uživati u pravljenom sladoledu, domaćem ledenom čaju, limunadi od bazge i osmijehu domaćina koji odišu toplinom.
- „Ljudi iz Luksemburga kad su čuli da naš ledeni čaj košta 2 marke, bili su u šoku. Tamo takav čaj košta 9 eura. Dolazili su svaki dan po novu flašu“, smije se Hamza.
Njihova kafeterija nije samo osvježenje za turiste, već i mjesto duhovnog mira. Iako su radili sezonski, već planiraju dodatne projekte i proširenje ponude. Ljubaznost, jednostavnost i pristupačnost ono su što ih izdvaja.
Na pitanje da li su se pokajali zbog odluke da napuste Švicarsku, Suada i Hamza jednoglasno odgovaraju – nikada. Pogledajte video snimak ispod teksta.
- „Duša nam je bila prazna tamo. Imali smo sve, ali nismo imali mir, ni porodicu, ni osjećaj pripadnosti.“
- „Nemojte se bojati. Niko ne kaže da je lako, ali ko želi – taj i uspije. Mi smo se vratili i nismo požalili. Svako ko želi da se vrati, neka dođe – kod nas je dobrodošao, a mi ćemo pomoći koliko možemo.“