Kada su finansijski problemi pokucali na vrata, Mira (68) se suočila s dilemom koju nikada nije mogla ni zamisliti – da ostane pod istim krovom sa suprugom i njegovom ljubavnicom ili da napusti dom i ugrozi budućnost svoje djece. Birala je ono što joj se činilo kao manje zlo.
Mira je decenijama radila u maloj trgovini u rodnom mjestu, dok je njen suprug bio zaposlen u nabavci i skladištu lokalne firme. Vodili su skroman, ali stabilan život, sve dok njihova djeca nisu krenula na fakultet. Tada su počele prve finansijske poteškoće.
- “Svaki dinar odlazio je na njihovo školovanje – stanarina, hrana, džeparac. Bilo je teško, ali smo izdržavali. Onda je, kao da nije bilo dovoljno problema, moj muž pronašao drugu ženu.”
Njegova veza s koleginicom iz firme nije dugo ostala tajna. U malim sredinama glasine brzo putuju, a uskoro je Mira saznala istinu direktno od njega.
- “Nisam htjela vjerovati, ali kada mi je konačno priznao, rekao je da se neće odreći nje. Nije bilo kajanja, nije bilo molbe za oproštaj – samo obavještenje da mogu ostati u jednom dijelu kuće dok ne odlučim šta ću dalje.”
Mira nije imala kud. Njena primanja su bila skromna, a pronalazak novog stana značio bi nemogućnost daljeg pomaganja djeci.
- “Da sam otišla, mojoj djeci bi bilo još teže. Sve što sam zaradila odlazilo je na njih. Posao za mene tada nije postojao, a penzija je bila mizerna. Znala sam da nemam izbora.”
Preselila se u jedan dio kuće, donijela svoje stvari i pokušala da napravi privid normalnog života.
- “Kuća je bila njegovo nasljedstvo, zakonski nisam imala pravo na nju. Bila sam svjesna da mi preostaje samo da se prilagodim. Srećom, imala sam poseban ulaz, pa ih nisam morala često gledati. Kad smo se sreli – pozdravili bismo se iz kurtoazije i nastavili svako svojim putem.”
Danas Mira živi u tom istom prostoru, penzija joj je mala, ali ne žali zbog odluke. Kaže da je sve izdržala samo zbog svoje djece, koja su danas ostvareni ljudi.
- “Oni mi sada pomažu koliko mogu, a ja sam našla mir u ovom prostoru. Ne mogu reći da je lako, ali čovjek se na sve navikne. Samo da nisam morala da prođem kroz sve to, ali sudbina nije pitala.”
Na pitanje da li bi uradila isto kada bi mogla vratiti vrijeme, samo odmahuje glavom.
- “Ko zna. Ali tada mi se činilo da radim jedino ispravno.”