Odrasli smo zajedno. Cijeli život smo se družili, a Steva i Nemanja su bili najbolji prijatelji. Naporno su radili, a nedjeljom bi uvijek otišli na ručak, da daju sebi oduška. U nedjelju su i nastradali.
Ovako kroz suze započinje potresnu ispovijest Milica P. bliska prijateljica Stefana Avramovića (23) koji je nastradao u nedjelju poslije podne u teškoj saobraćajnoj nesreći u selu Kloka kod Topole. Zajedno sa njim nastradao je njegov najbolji prijatelj Nemanja Živanović (28), dok je njihovog drug iz susjednog sela, a koji je upravljao vozilom Dušan Srećković teško povrijeđen.
Nezapamćena tragedija zavila je u crno celo selo kod Topole u kojem su mladići rođeni, odrasli i živeli do smrti.
Snage da ispriča nešto o njima smogla je Stefanova prijateljica Milica P. koja je u suzama ispričala šta se dogodilo kobnog dana.
Steva je bio mnogo vrijedan dečko. Mnogo je radio, rano prihvatio obaveze na sebe. Živio je sa majkom, sestrom i bakom i brinuo o cijelom domaćinstvu. On bi poslije posla u fabrici dolazio kući i odmah se presvlačio i spremao da pomaže majci oko poljoprivrede. Nedjeljom su imali ritual – Stefan, Nemanja i Miloš koji u trenutku nesreće nije bio sa njima da odu na ručak, da daju sebi oduška, da se vide. Oni su bili najbolji drugovi, odrasli su kuća do kuće – u suzama priča sagovornica.
Kako kaže, sa Nemanjom i Stefanom krenuo je Nemanjin drug iz srednje škole Dušan Srećković. Ovaj mladić je, kako kaže iz susjednog sela.
Miloš je rekao da oni idu bez njega i da će im se pridružiti jer ima obaveze oko pšenice, htio je da dovrši posao na njivi. Oni su otišli, a samo oni znaju gdje su krenuli. Stefan je bio pošao svojim kolima, ali ih je ostavio u Natalincima, krenuli su jednim kolima negdje. Da li na ručak u Palanku, ne znam ili negdje drugde to samo oni znaju. Rekli su nam je automobil išao 200 na sat – u suzama priča prijateljica nastradlih.
Stefan i Nemanja, kaže, nastradali su na licu mjesta. Dušan koji je upravljao kolima zadobio je teške povrede.
Njemu je pukla slezina, imao je unutrašnje krvarenje. Čuli smo se sa njegovom majkom, kaže da je u stabilnom stanju. Nisu mu još rekli da su Nemanja i Stefan nastradali – kaže ona i dodaje da je Dušan znao da vozi brzo, ali da je vodio računa.
Mnogo je velika tuga. Stefan mi je bio kao brat. Nije bilo veče da je prošlo, a da on ne dođe. Samo mi pošalje poruku: “Jeste li kući da dođem?”. Sjedili smo do dva, tri sata noću. Svako ko je Stefana poznavao ga je volio. Njegova porodica je jako loše, ne mogu da dođu k sebi. On je nedavno postao ujak – u suzama priča Milica P. i dodaje da je Nemanja bio sin jedinac.
Cijelo selo se okupilo. Svima nam je loše. Niko ne može da povjeruje da smo ostali bez njih. Mnogo uspomena imamo sa njima. Otišli su naši Đura i Nemanja i ništa ne može da ih vrati nama – u suzama priča ona, piše Blic.
