U politici postoje ljudi sa smislom za bavljenje ovim kompleksnim zanatom, koji svoj talenat neprestano upotpunjuju i usavršavaju. Koji kontinuirano rade na sebi i stalno streme ka nadograđivanju svojih kapaciteta i dometa.
Postoje i oni koje je historijski trenutak izbacio u prvi plan, teška i turbulentna situacija ih učinila neophodnim i sve njihove evidentne mane i nedostatke činila u određenom periodu sporednim i drugorazrednim. Ali kad dođe period ozbiljne politike i političara, a prethodno vremensko razdoblje se ozbiljno i pametno ne iskiristi na korekciji i eliminaciji davno uočenih nedostataka, vlastito političko stagniranje, urušavanje i zaostajanje ostavlja u svakom izbornom ciklusu sve poraznije posljedice.
Postoje političari u pokušaju, koji pokušavaju da svoje mjesto pod političkim nebom obezbjede koristeći cjelokupne potencijale i resurse ustanove koja ih je učinila bitnim.
U poslu političara retorička vještina je itekako bitna i od krucijalnog značaja. Raskošna elokvencija i moć ubjeđivanja ostavljaju na izborno tijelo jak utisak.
Ali i Ciceronov i Demostenov oratorski talenat zajedno, bez političke mudrosti i razvijenog osjećanja kada i kako pravovremeno i najefektije postupiti u određenom trenutku, neće dovesti do željenog rezultata. Zlatno političko pravilo je oduvjek bilo: Pravi potez u pravom trenutku. I, ne prenagljivati kad ne moraš, ali i ne kasniti i ne kaskati za svojim konkurentima u važnim situacijama i okolnostima.
Kao što je važno blagovremeno povlačenje određenih poteza i postojanje dobro razrađene političke strategije i taktike, tako je i važna ogromna opreznost da se zbog žurbe i brzopletosti ne povuče nepopularan i kontraefektivan potez koji će ne djelovati odbojno ne samo kod potencijalnih birača, već možda čak razočarati i odbiti od sebe i dotadašnje pristalice.
Naši političari moraju shvatiti da narod nije toliko glup i naivan, koliko se pojedinima čini, i da narodno strpljenje ipak ima granicu i trenutak erupcije i pucanja.
Uporno ponavljanje nerealnih obećanja i najava krupnih projekata, poteza i odluka, a potom preko noći njihovo opovrgavanje i negiranje, također u očima birača čini pojedine političare neozbiljnim i neuvjerljivim. Drugi put, čak i kada nešto ozbiljno misli da učini i preduzme, ljudi to prihvataju sa nedoumicom i nepovjerenjem. Sistematsko izgrađivanje povjerenja u ozbiljnost svojih namjera i izrečenog i obećanog je jedno od najvažnijih sredstava za očuvanje postojećeg biračkog tijela i pridobijanje novih pristalica.
Uporno eksploatacija kvazipatriotizma i kvaziekstremizma kao političke transfuzije i strategije, neće uvijek i dovijek dovoditi do sigurnog uspjeha. I ta municija tokom vremena se istroši i postane običan ćorak, u koji prestanu da vjeruju dotadašnji glasači, a politički protivnici shvate da im primjena tog političkog oružja više ne nanosi nikakvu realnu štetu.
U Sandžaku neki političari imaju takve preko noći nagle transformacije, da prosto čovjek jedva povjeruje da je to onaj isti političar. Od ekstremiste koji je do juče prijetio i prkosio državi, odjednom vidimo slijepog poslušnika, koji je spreman sve da učini samo da bi postao važan politički faktor.
Daleko od toga da je gospodin Rasim Ljajić idealan i savršen. Ali jedno je istina. On je sandžački politički Albert Ajnštajn. Uvijek zna šta hoće i nepogrešivo ide ka cilju. Kod njega nema vratolomnih oscilacija, niti hazarderskih kalkulacija.
On nikada ne ide na sve ili ništa, već isključivo na politiku mogućeg i realnog. I Srbija i Sandžak prepoznaje da se radi o ozbiljnom čovjeku i političaru.
Možda je njegova mana, u pragmatičnom smislu, što on ne obećava i ono što ne može da ostvari, jer tada bi uz vještu primjenu političke demagogije osvojio još više glasova.
Ali on to nikada ne čini. Ne priča političke bajke, već nas suočava sa često surovom i neumitnom realnošću. I realizira ono što obeća. I ne obeća ono što zna da niko od sandžačkih političara, i da hoće, ne može da ostvari.
On ne teži da bude niti politički Jakob i Vilhelm Grim, niti Andersen. Političke bajke su lijepe za slušanje, ali su daleko od realnosti. I on tu sferu politike prepušta drugim sandžačkim političkim Minhauzenima.
Rasima možemo voljeti ili mrzeti. Ali Rasima, svaki normalan čovjek mora uvažavati i potovati kao neviđeno talentiranog političara i čovjeka.
Esad Rahić