U selu Hrti, koje je, kao i mnoga druga, pogođeno trendom iseljavanja, priča bračnog para Hameda i Nejme Memović odzvanja kao simbol otpornosti i posvećenosti zemlji. Od nekada brojne porodice, sada su samo njih dvoje ostali da žive na imanju od 6 hektara, ne odustajući od stočarstva koje im je pružilo snagu u najtežim trenucima.
Njihovo imanje se prostire na značajnoj površini, ali smanjenje stočnog fonda odražava promjene u selu. Nekada su se brinuli o 250 grla sitne stoke i 10 goveda, a danas imaju 60 ovaca i dvije krave. Hamed naglašava problem nedostatka radne snage, zbog čega su primorani da kupuju sijeno, iako su cijene stočne hrane sada povoljnije.
Nejma se prisjeća plasmana sira koji su proizvodili, nekad na pijaci, a sada lokalnim mušterijama koje cijene kvalitet i čistoću njihovog proizvoda. Iako im je bilo teško na početku, gradili su svoj život od temelja, krčeći zemlju i stvarajući plodnu livadu.
Hamedov život nije bio ograničen samo na stočarstvo. Pokušavao je razne poslove, uključujući rad u Limci i odlaske u Evropu, ali se uvijek vraćao u Hrtu, vođen ljubavlju prema ovčarstvu.
Govoreći o promjenama u ekonomskim uslovima, Hamed ukazuje na inflaciju i promjenu vrijednosti rada u odnosu na troškove života, naglašavajući značaj državnih subvencija i infrastrukturnih poboljšanja. Međutim, ističe da su takve mjere trebale biti primijenjene mnogo ranije kako bi se demografska slika promijenila.
Ovaj par uskoro će proslaviti 50 godina braka, sa ponosom ističući svoje sedmoro djece kao najveći uspjeh. Djeca redovno dolaze u posjete, održavajući porodične veze, uključujući i kćerku koja je došla iz Australije nakon pet godina.
Zahvalni su za sve što im je stočarstvo pružilo, ali ističu da je sve manje ljudi koji koriste puteve i žive u selu. Njihova priča je oda izdržljivosti i ljubavi prema zemlji, koja ostaje kao svjedočanstvo života koji se polako, ali sigurno, mijenja.
