Mnogi sanjaju o Švicarskoj kao o obećanoj zemlji visokih plata i kvalitetnog života. Ipak, stvarnost je često složenija, posebno za radnike sa Balkana koji dolaze bez lokalnog obrazovanja ili državljanstva. Jedan čovjek koji živi i radi u kantonu Tićino podijelio je svoja iskustva i pružio iskren uvid u svakodnevnicu u ovoj alpskoj državi.
Za razliku od većine evropskih zemalja, u Švicarskoj ne postoji zagarantovana minimalna plata na državnom nivou. Samo pet kantona, među kojima je i Tićino, imaju propisan minimalac – od 19 do 21,5 franaka po satu. Prosječna bruto plata u zemlji za 2024. godinu iznosila je 6.788 franaka, što je oko 7.273 eura.
Osobe koje rade u osnovnim zanatima poput molera ili montera mogu u Tićinu očekivati satnicu od 24 do 28 franaka, u zavisnosti od iskustva i kvalifikacija. U sektoru ugostiteljstva i čišćenja satnice su niže – od 19 do 21 franaka. Autor svjedoči da je kao početnik imao platu od 21 franaka po satu, a vremenom je dostigao gotovo 25 franaka.
Međutim, visoke plate prate i visoki troškovi života. Cijena najma stana za skromniji jednosoban stan kreće se oko 800 franaka, dok se za dvosoban stan na boljim lokacijama izdvaja i do 1.800 franaka mjesečno. Zdravstveno osiguranje je obavezno i iznosi od 200 do čak 800 franaka mjesečno, u zavisnosti od paketa. Porez na godišnjem nivou odnosi jednu do jednu i po mjesečnu platu. Kada se dodaju troškovi za telefon, komunalije, odvoz smeća i druge osnovne stvari, mjesečno ostane oko 1.200 franaka za hranu i lične potrebe.
Hrana je među najskupljim stavkama u budžetu. Kilogram domaće teletine košta i do 80 franaka. Ipak, mnogi svakodnevni proizvodi, poput dezodoransa, praška za veš ili obuće, često su jeftiniji nego u Srbiji, zahvaljujući čestim akcijama u supermarketima poput Aldija, Migrosa i Coopa. Također, članarine u teretanama su povoljnije – jedna potpuno opremljena teretana s turskim kupatilom i saunom košta oko 700 franaka godišnje.
Autor naglašava da život u Švicarskoj za samca može biti veoma težak. Nakon svih troškova, teško je uštedjeti. “Ako si sam, teško je – ne može se uštedjeti, živiš kao i kod kuće, samo bez svojih ljudi”, navodi. Međutim, kada dvoje ljudi radi i dijeli troškove, ostaje čitava jedna plata na raspolaganju, što omogućava kvalitetniji život i uštede.
Na kraju poručuje:
- „Ne bih se vratio – meni je ovdje dobro. Ali ako si sam, došao iz Srbije, Bosne, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore… teško je. Kad nađeš osobu svog života, kad radite zajedno, to je već druga priča. Tada može i da se štedi i da se putuje. Švicarska ne bi bila lider po standardu u Evropi da nije dobra zemlja za život, ali realnost je – ako si sam, teško je. Ako niste – onda je sve mnogo lakše.“ Pogledajte video prilog ispod teksta.