Član predsjedništva Sandžačke demokratske partije (SDP) i humanista iz Novog Pazara Kasim Zoranić objavio je emotivni tekst pod nazivom ‘Mozda si ti otišao iz Pazara ali Pazar iz tvog srca nije nikada’.
U njemu na emotivan način govori o ljepotama života u rodnoj grudi.
Njegov tekst prenosimo u cjelosti.
Ko se sjeća nezaboravnog ljetovanja na Bagrima? Radovao si se kao malo dijete ljetu i ponovnom okupljanu tu na Bagrima i izleta na brdu Tepsija.
Da li si možda slušao Radio Novi Pazar i legendarne novinare te kuće, Biseru, Moma, Riza, Zena, Muradina, dopisnika novosti R.H.(Redžep Halilović) – Ne?
Znaš li kako izgledaju prave Sandžačke igre ali one prave, na tromeđi – Ne?
Sjećaš li se Predraga Peruničića, Ljodeta, Lakija ili možda Senka Rašljanina – Ne? Ne znaš ti ko su ove gromade od ljudi što obilježiše jedan vakat – vrijeme u našem šeheru.
Da li znaš gde se nalazio fiskulturni objekat “Partizan” – Ne?
Pamtiš li ti naše boksere, kada se na njihovim nastupima nije mogla naći karta ni za lijek – Ne?
Sjećaš li se policajca Nazima Hajke koji je sam dovodio ured Pazar – Ne?
Jesi li ti nekada gledao Kondore, zapamtio Hamburger iz Luga, Rašku, Lipu, Sandžaktrans, Iskru, Obuću Ras – Ne?
Pamtiš li stadion na Vojničkim livadama – Ne?
Možeš li da nabrojiš sve Pazarske česme?
Sjećaš li se poplave koja je 1979. godine zadesila naš grad? Toliko solidarnosti naših sugrađana…- Ne?
Sjećaš li se koliko smo bili sretni kad je Bajro 1985. godine potpisao za Partizan – Ne?
Sjećaš li se baraž utakmice 1995.godine između FK”Novi Pazar” i FK “Sloboda” iz Užica, kakav penal serija… Ne?
Sjećaš li se Šemana, Ojana? Miša-malog? Vehba Maljevca, Kajmake – Ne?
Bioskopa Crvena zvezda u Parku, Festivala omladinskih horova? Kako smo šetali po Korzou, stajali kod kioska – Ne?
Za pečurku ste čuli, ali dosta vas ne zna gdje je…
Starog Arta, stare Gane? Akvarijuma Ne?
Znaš li gde se nalazio Olimp, Happy Day? Znaš li da su kod Jugobanke uvijek stajali LAURUSI? Da li si čuo za Sejda Bozadžiju – Ne?
Ko se sjeća M-B kafea, Duge, Akvarijuma, Edemsa, Plavog krina? Kako smo se radovali kada je Ismet Ugljanin Ćupe potpisao za Partizan …
Sjećaš li se ti moj prijatelju ko je TNT, kako je Hajo svirao? Da li si išao na igranke u Dom omladine, kod Trapa?
Moj ti prijatelju što mi Pazar promijeni, da li si možda kao i ja išao u Rasadnik na izlet- Ne?
Sjećaš li se čuvenih pazarskih izviđača i ferijalaca – Ne?
Da li znaš da su Pazarci najveći neimari na dunjaluku, hakikatli ljudi otvorene ruke i puno sevapa? Ne?
Jesi li ti možda prošetao Lugom, Hadžetom, Jošanicom, Paricama, Bukrešom, Potokom, Rasadnikom , Svojborom…. Ne?
Jesi li sa komšijom dijelio dobro i zlo, dobar komšija ti je bio i ostao kao porodica? Ne?
Da li se sjećaš školskih drugova koje kada sretneš kao da si sreo brata ili sestru, ili je tebi taj osjećaj potpuno stran, jer ti nisi dijete ove čaršije – Ne?
Dok ima sjećanja na ljude, ima nade za moju čaršiju. Ili ste previše mladi, ili ni vi, ni vaši stariji niste svjedočili bilo čemu od ovoga. Vi ne znate nekadašnji miris naše čaršije i ćevapa ispod Lipe?
Ne znate mjesta na kojima smo se okupljali.
Ne znate čemu smo se radovali. Ne znate ljude koje smo voljeli. Oni nisu imali silna zvanja i titule ali su za nas bili veliki ljudi.
Ne znate kako pulsiraju Raška i Jošanica dok se djeca na gumama “puštaju” niz njih.
Vi ne znate naše adete, naš merhamet.
Ne znate da cijenite tradiciju, porodice.
Mi nikada nismo ustuknuli pred divljaštvom i silom!
Ne znate da je ovo čaršija ljudi kojima je dovoljno tako malo.
Ne znate da ovaj grad nije nastao vašim dolaskom i pohlepom vaših mentora, njihovim fabrikovanjem historije!
Zato… Zato ne biram vas.
Ne zato što vas ne volim, već zato što ne znate a niste ni pokušali da naučite, da prihvatite, da cijenite. Zato što želite da nas pokorite.
Naša sjećanja, uspomene, adete.
Da ukradete našu budućnost i izbrišete prošlost iz čiste pohlepe.
To što vi nudite nije ni naš stari, ni Novi Pazar.
NAŠ PAZAR I LJUDI IMAJU ČEHRE – poručio je Zoranić na kraju teksta.
